Osim poznatih pčelarskih proizvoda, suvre­mena medicina počinje otkrivati i niz dru­gih, rijetkih, gotovo zaboravljenih ljekovitih pčelinjih proizvoda. U drevnim zapisima na brezovoj kori, u Novgorodu, koje su načinili Šve­đani, na dugom popisu, uz med i vosak, stalno se pojavljuje riječ «zabrus». U tim zapisima govori se o značajnim količinama - pudima (mjera = 16,38 kg) voska, te zabrusa.

Zabrus - to su skinuti poklopci mednog saća. Po čemu se zabrus razlikuje od voska? Prije svega po sastavu. Kada se med poklopi u saću, pomalo dobiva aromu. To se događa zato što pčele pri poklapanju meda u saću koriste posebne tvari kao što su izlučine voštanih i žlijezda slinavica. Može se zaključiti da je zabrus moćna verzija voska· - u njemu je skup aromatič­nih sastojaka pčelinjih proizvoda i tvari. Skup aromatičnih sastojaka i pčelinje sline međusobno povećavaju svoja ljekovita svojstva. Istraživanja su pokazala da je zabrus učinkovit u liječenju bakterijskih i virusnih bolesti nosno-grkljanske šupljine i gornjih dišnih pu­tova. On ne izaziva alergije, i vrlo ga je korisno žva­kati: regulira izlučivanje sline, povećava sekretnu i pokretnu funkciju želuca.