Došao mi je pod ruku Projekat Razvoja Male Komercijalne Poljoprivrede Federalnog Ministarstva, poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Bosne i Hercegovine - PRIRUČNIK ZA DOBRU PČELARSKU PRAKSU.

I kako oni kažu u uvodu „Ovaj priručnik je, prije svega, korisno sredstvo za analizu korak po korak kompletnog lanca za proizvodnju meda."

I zamislite taj PRIRUČNIK je naručila BiH vlada od Gillesa Ratie, pčelarskog globtrotera i funkcionara Apimondie, a u 1000 primjeraka je tiskan još početkom 2007. godine.

Slični dokument, kojeg su oni koji sebe zovu HPS (dakle navodno struka, a ne državna tijela) ultimativno nazvali Dobra pčelarska praksa, je u odnosu na ovaj BiH dokument neplodno filozofiranje i pametovanje onih koji bi željeli biti papskiji od Pape.

Zafitiljili su i bespotrebno nagomilali sadržaj u tolikoj mjeri da se u toj nebulozi hrvatski pčelar u potpunosti izgubio. Napravili su neprimjenjiv i neprihvatljiv dokument koji je sam sebi svrha.

Vlada BiH je to učinila daleko pametnije. Objavili su Priručnik kojim daju smjernice i pomoć BiH pčelarima da uspješnije pčelare i dobivaju kvalitetnije proizvode - a ako to nije svrha i cilj ovakvog dokumenta onda što je?

Priručnik je formata A5 (14,85 x 21,00 cm) i na 58 stranica vrlo jasno i pregledno s obiljem fotografija daje prihvatljivu tehnologiju uspješnog pčelarenja:

Sadržaj

1)   Drvene proizvodne košnice
2)   Plastične i poliester proizvodne košnice
3)   Okviri
4)   Osnovni vosak
5)   Proizvodne košnice
6)   Okviri
7)   Alati za košnicu
8)   Prostorije za skladištenje opreme
9)   Okviri za skladištenje
10)   Preventivne mjere protiv voštanog moljca
11)   Preventivne mjere protiv Nosema bolesti
12)   Opće stanje pčelinjaka
13)   Strane Košnice
14)   Dimljenje / Vjetrenje / Pregrupiranje
15)   Obnavljajuće saće
16)   Nanošenje / grabež
17)   Sakupljanje i uvođenje paketa pčela, rojeva
18)   Uvod drugog organskog materijala
19)   Bolesti/preventivne mjere
20)   Bolesti za koje je obavezna deklaracija
21)   Tretiranje
22)   Ishrana sa šećemim proizvodima
23)   Ishrana za stimulisanje društava
24)   Okolina
25)   Pesticidi
26)   Identificiranje
27)   Postavljanje nastavaka
28)   Istjerivanje pčela iz nastavaka
29)   Prisustvo legla u nastavku
30)   Uklanjanje nastavaka
31)   Transport nastavaka
32)   Višenamjenske prostorije
33)   Prisustvo vlage/pare u prostorijama
34)   Izvori kontaminacije/zagađenja
35)   Čišćenje medne kuće
36)   Stalna medna kuća
37)   Podešavanje stalne medne kuće
38)   Higijena radnika
39)   Vrsta opreme
40)   Oprema koja visi
41)   Oslobađanje pčela
42)   Sušenje nastavaka
43)   Otvaranje i ekstrakcija
44)   Rad sa nusproizvodima
45)   Filtriranje
46)   Zrenje meda
47)   Rad sa medom
48)   Praćenje
49)   Punjenje tegli
50)   Etiketiranje
51)   Uzorci za analizu
52)   Skladištenje meda (na određeni period)
53)   Kupovina/prodaja
54)   Primjer registra

Iza ovih naslova stoje kratka i jasna objašnjenja, navodi i upute koji su lako primjenjivi u svakodnevnoj pčelarskoj praksi. Važno je znati da je ovaj dokument donijela BiH vlada a ne neki Pčelarski savez ili slično tijelo pčelara BiH-a. Šteta je jedino što je dokument izvorno pisan na engleskom jeziku, a kod prevođenja je izostala pčelarska redaktura.

Zanimljivo je kako g.Ratie vidi prostor za vrcanje i punjenje meda:

„32) Višenamjenske prostorije

Upotreba prostorija

• Kako je med sezonska aktivnost sa vrlo malim mikrobiološkim rizikom, a s obzirom da su pčelari mali proizvođači, višenamjenske prostorije se mogu koristiti ako druge aktivnosti ne kontaminiraju prostor ili nepovratnu štetu koja može imati negativne efekte na higijenske uslove za med (nije dozvoljeno korištenje štala/prostorija za uzgoj stoke) .

• Tokom paše i sezone pakovanja, objekti se mogu koristiti samo za pčelarski ciklus.

Karakteristike prostorija

• Elementi koji su u dodiru sa medom moraju biti napravljeni od materijala koji je prihvatljiv za prehrambene proizvode (drvo može biti prihvatljivo), anti-korozivnog i jednostavnog za čišćenje.
• Površine koje lako primaju rasuti med moraju biti nepromočive, neupijajuće i za pranje.
• Ostale površine se moraju brisati.
• Česma za vodu mora biti lako dostupna.
• Prostorije se moraju jednostavno čistiti.
• Dok se upotrebljavaju, izbjegavajte sve izvore kontaminacije.".

I ako uvažimo činjenicu da smo većina koji plaćamo članarinu HPS-u pčelari sa do 50-tak košnica ispada da još i plaćamo kako bismo imali nevolje.

Toliku količinu mazohizma Europa ne bilježi.

Uvoditi HACCAP u svekoliko hrvatsko pčelarstvo je potpuna nebuloza nadobudnih „stručnjaka".

I tu se sad postavlja pitanje što je to HACCAP?

HACCP je sustav koji identificira moguće opasnosti (biološke, kemijske i fizičke) koje mogu utjecati na sigurnost hrane i korake u procesu u kojima je moguće provoditi mjere za kontrolu tih opasnosti. To je preventivan sustav koji traži visoke higijenske standarde koji adekvatno tomu i imaju visoku cijenu provođenja.

Niskoakumulativna pčelarska proizvodnja koja je dominantna u Hrvatskoj taj si luksuz jednostavno ne može priuštiti. A ultimativno uvođenje tih standarda vodi direktno do uništenja hrvatskog pčelarstva.

I što je izlaz?

Hitno povući ovaj nepromišljeno i autokratski donijet dokument, a umjesto njega donijeti HIGIJENSKO TEHNIČKE MINIMUME za pet kategorija pčelara u skladu s postojećim pravilnicima, s jedne strane, i Priručnik za dobru pčelarsku praksu, s druge strane, koji će detaljno opisati prihvatljivu pčelarsku tehnolgiju koja osigurava prihvatljivu kvalitetu proizvoda pčelinje košnice.