U najnovijem broju uglednog svjetskog časopisa "The Economist" od 28. siječnja 2012. objavljen je zanimljiv članak o kolapsu pčelinjih zajednica pod naslovom Bee off:

Kolaps pčelinjih zajednica - moguće objašnjenje zbog čega ponekad nestaju pčelinje zajednice

Pčele su osjetljiva stvorenja. Ponekad roj jednostavno izdahne i nestane. Ova  pojava, poznata pod nazivom kolaps pčelinje zajednice, pogoršava  se od 2006. godine. Neki su pčelari zabrinuti da bi im ovaj poremećaj mogao onemogućiti posao, a također imati utjecaja na poljoprivredu - budući da mnogi usjevi kojima je potrebno oprašivanje ovise o pčelama. Kao mogući uzroci poremećaja spominju se klimatske promjene, uništavanje staništa, pesticidi i bolesti. Ipak,  do sada ništa nije dokazano. No, najnovija postavka što ju je Jeff Pettis iz Laboratorija za proučavanje pčela u Beltsvillu u Marylandu  predstavio u časopisu „Naturwiessenschaften",  ukazuje na mogućnost da je u nastanak poremećaja uključeno više čimbenika.
Dr Pettis i njegovi suradnici su iz ranijih istraživanja znali da izlaganje pesticidu imidaclopridu ima negativan učinak na pčelinju sposobnost učenja, pa su se zapitali može li on izazivati i neka druga, manje primjetna oštećenja. S obzirom da je svim kolonijama koje kolabiraju zajednička prisutnost većeg broja i to raznovrsnijih parazita i patogena od one što je nađena u drugim kolonijama, znanstvenici su se zapitali smanjuje li možda ovaj pesticid imunološki sustav insekata omogućavajući tako širenje zaraze kroz zajednicu (košnicu).
Kako bi to utvrdili dali su pčelama u dvadeset zajednica hranu na bazi bjelančevina (koja je nadomjestak za pelud kojom se hrane larve u razvoju) u koju je bio dodan imidacloprid. U deset slučajeva dodana doza iznosila je pet dijelova na milijardu (ppb); u ostalih deset slučajeva iznosila je dvadeset dijelova na milijardu (ppb). Raniji su eksperimenti pokazali kako takve doze nemaju vidno štetnog utjecaja na pčele. Još deset rojeva je kao kontrolna skupina dobilo hranu bez dodanog pesticida. Kada su se nakon nekoliko tjedana  pojavile mlade pčele, dr. Pettis ih je skupio i hranio ih sporama gljivičnog parazita zvanog Nosema. Nakon dvanaest dana usmrtio je pčele i procijenio njihovu razinu zaraženosti.
U objema skupinama koje su bile izložene imidaclopridu svaka pojedina pčela je imala u prosjeku 700.000 parazitskih spora. Nasuprot tome, pčele iz kontrolne kolonije imale su u svojim tijelima manje od 200.000 spora. Drugim riječima, insekticid izlaže pčele zarazi i slijedom toga puno većoj opasnosti od preranog ugibanja.
Iako još treba potvrditi je li ovo zaista uzrok kolapsa rojeva, uvjerljiva hipoteza dr. Pettisa svakako će potaknuti veliko zanimanje pčelara.

S engleskog prevela Ivana Bokatić-Požarić