Nazvalo me više kolega i jedni pitaju „oli te štufalo?“, drugi „kaj ti je dokuferilo?“, treći „što je baja, jel' te stislo?“. Na neke dobivene reakcije na prijašnje tekstova nisam još uspio reagirati, a na žalost morao sam otkazati i susret s kolegama u Pazinu. Razlog smanjenju aktivnosti bio je poprilični lumbago (križobolja, heksenschuss), od kojeg sam bio u čistoj „komi“. Nit sjedit, nit ležat, nit lijevo, nit desno, a oblačenje čarapa je bila bolna i gotovo nemoguća misija. Neki kolege znaju kako to izgleda, to posebice mislim na kolegu Zlatka iz Ludbrega koji je iz istih razloga gotovo u potpunosti izgubio ovu sezonu, a onima koji se s time još nisu susreli nemam riječi da opišem rasulo koje obuhvati čovjeka u takvoj situaciji (po onoj sit gladnom ne vjeruje).

No, ne budi lijen malo sam „proroštao“ po internetu o mogućim uzrocima ovakvog stanja, koje mi se u gotovo godišnjim ciklusima ponavlja s manjim ili većim intenzitetom (ovogodišnji je bio „veličanstven“ i dosad najburniji) i naletio sam na opis anomalije kojoj je većina populacije čovječanstva izložena. Radi se o iščašenju atlasa, prvog kralješka, na kojem počiva naša lubanja. Radi malog pomaknuća prvog kralješka u odnosu na centar baze lubanje dolazi do permanentnog pritiska na leđnu moždinu, krvotok, živce i tokove likvora što uzrokuje brojnim patološkim promjenama u funkciji cijelog organizma. Metodu korekcije ove anomalije osmislio je švicarac René – Claudius Schümperli i pod nazivom Atlasprofilax došla je i u našu zemlju. Rene je i sam patio od ove anomalije i bio je jedan od prvih „pokusnih kunića“, a rezultati su bili fascinantni.

Ovom metodom danas se bavi niz osposobljenih specijalista, a o samoj metodi i centrima gdje se obavljaju ti zahvati možete pročitati OVDJE ili pogledajte HTV-ovu emisiju "Na rubu znanosti" posvećenu atlasu i metodi njegova namještanja OVDJE.

No, da se vratimo na moj slučaj (da se ne bi netko naš'o da zamajava kako pričam s „tuđe glave“).

K'o što rekoh do adrese centra za manipulaciju atlasom došao sam preko interneta i odmah e-mailom, uz kratki opis anamneze, zatražio termin za korekciju. Slijedeći dan došla je potvrda da se za dva tri dana javim u centar. U dogovoreno vrijeme naručio sam taksi. Došao je mercedes i moram priznati da dotad nisam znao da je to tako nizak automobil i da je tako teško u njeg' uči. Nekako sam se utovario, i još teže istovario. U centru me dočekaše dvije, za mene izuzetno, mlade ženske terapeutkinje, obje mršavice, a jedna čak i s vrlo zavodljivim dekolteom. Za vrijeme uvodnog intervjua trudio sam se gledati dami u oči, ali, vjerojatno radi križobolje, pogled mi je sam od sebe počesto padao i nešto niže. No, kad smo obavili i te formalnosti (mislim uvodnog intervjua) zapitaše me koju želim da mi glavu namjesti na ramena. Naravno da bi bilo previše očito da sam se opredijelio na "dekolte", ali očito je on tu (mislim, lijepi dekolte) bio s razlogom jer me je mlada dama (ova s dekolteom) uhvatila pod ruku i odvela u prostor gdje se namješta glava.

Zatražila me da se ispružim po stolu za masažu, na trbuh, a da glavu stavim u za to predviđen otvor stola. Zahtjevna i bolna tehnika ali nekako sam se uspentrao. Izmjerila mi je dužinu nogu i utvrdila da mi je jedna kraća za nekoliko milimetara što mi je bio prvi glas. Pošteno mi je opipavala bazu lubanje i prvi kralježak, a potom me posjela na stolicu, svojim nogama ukliještila lijevu (moju) nogu, uhvatila me u „kravatu“ i svojom lijevom sisom tvrdo zatvorila moje lijevo meko oko. Iza leđa mi dohvatila nekakav kompresor i ddddd, ddddd, ddddd, ddddd, (ti bokca) o bazu lubanje s jedne strane pa ddddd, ddddd, ddddd, (ti dva bokca) s druge strane lubanje. I kad je završila s tim ddddd, ddddd, dddd i kad se odmaknula odmah sam primijetio da puno bolje vidim na svoje lijevo oko. No, potpuno me oduševilo što sam odmah nakon zahvata glavu mogao okrenuti gotovo za 90° što mi je do samog zahvata bila gotovo nemoguća misija. Sa stolca sam se dignuo kao čigra, nadam se da nije samo stoga da dama ne ponovi ono ddddd, ddddd, a do doma sam se prošetao bez boli duž lijeve noge, ne šepesajući i normalno koračajući. Zahvat je bio u srijedu, a jučer sam na tvrdim stolcima u Gradskoj skupštini Zagreba bez problema odsjedio dva i pol sata, na kraju čak i vrlo žustro diskutirao, ustajao i sjedao kao da sam potpuno „normalan“.

Svjestan sam da proces revitalizacije i prilagodbe novoj poziciji mog atlasa ne može nastupiti čarobnim štapićem i da će potrajati, ali imam osjećaj nekih potpuno novih mogućnosti, gotovo bih rekao osjećaj nekakvog oslobođenja.

Naručen sam na kontrolni pregled odmah iza Nove godine, pa do tada moram smisliti strategiju kako da navedem mladu terapeutkinju da mi „otvori“ i desno oko, pa ako mi u definiranju te strategije možete pomoći svakako mi se javite.

Napomenuo bih svima, koji ćete mi se javljati, da je korekcija atlasa JEDNOKRATNA terapija pa nema više potrebe za onim ddddd, ddddd, te bi strategija poboljšanja vida i mog desnog oka morala biti sasvim originalna.

Želim vam sretan Božić, mirne i ugodne blagdane te uspješnu nadolazeću godinu,

Damir