Ivana Tlak Gajger, dr.vet.med.

prof.dr.sc.Zdravko Petrinec

Tijekom zime 2006. na 2007. godinu pčelari u SAD-u prijavili su goleme gubitke pčelinjih zajednica, a na nekim je pčelinjacima bilo i do 90 % uginuća (prosječno 30%). Budući da su se gubici zajednica pojavili naglo i u velikim raz­mjerima, a uzrok ugibanja nije bio poznat, predložen je nov naziv "Colony Collapse Disorder" (CCD), što bi u hrvatskom prijevodu bilo "poremećaj gubitaka pčelinjih zajednica". Slične nestanke pčelinjih zajed­nica u Europi pčelari su prijavili u Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj te u nešto manjem broju u Švicarskoj i Njemačkoj. Izdvojen slučaj naglog propadanja pčelinjih zajednica prijavljen je na Tajvanu u travnju 2007. godine. No, takvih naglih gubitka velikog broja pčelinjih zajedni­ca bilo je i u prošlosti, ali su nazivi tih pojava i okolnosti pod kojima su nastale bile drugačije. Zabilježeni su na­zivi: "dissapearing disease" (bolest nestajanja), "spring dwindle" (proljetno propadanje), "May disease" (svibanj­ska bolest), "autumn collapse" (jesensko propadanje) i "fall dwindle disease" (bolest jesenjeg nestajanja). Ta­kođer, zimi 2004.12005. godine propale su mnoge pčeli­nje zajednice, što se smatralo posljedicom jake invazije grinjom Varroa destructor, a pojava je nazvana "strava vampirske grinje", iako taj uzrok nikada nije službeno po­tvrđen. Budući da nikada nije utvrđen specifičan uzroč­nik takvih velikih gubitaka pčeli njih zajednica, a pojav­nost nije sezonski ograničena, niti se radi o uobičajenoj bolesti s posve prepoznatljivim simptomima, vjerojatno postoji više uzroka. Zato je pojava preimenovana u sin­drom, što znači da je istodobno prisutno više različitih simptoma bolesti.

Uzroci spomenutog sindroma nisu poznati ni razjašnjeni, ali se pretpostavlja da su uključene tri skupine uzroka: različiti patogeni, pesticidi iz okoliša, te stresovi povezani s hranidbom. U dostupnoj literaturi kao mogući uzroci nabrojani su: stresovi pčela povezani s različitim promje­nama u okolišu, loša prehrana i nepravilno/nedovoljno prihranjivanje pčela, patogeni mikroorganizmi, nametnici i štetnici pčela, pesticidi upotrebljavani za kontrolu broja nametnika/štetnika u košnicama i onih korištenih za za­štitu bilja, te genetički preinačena hrana (bilje). Neki auto­ri smatraju mogućim i pojavu novih, dosad neotkrivenih patogenih uzročnika.

Pri takvim naglim propadanjima pčelinjih zajednica, po­stoji više simptoma:

• potpuna odsutnost odraslih pčela radilica u košnici
• prisutna živa pčelinja matica i poklopljeno pčelinje leglo
• za maticu se brinu malobrojne, potpuno mlade pče­le, tek izašle iz stanica saća (legla)
• u košnici i oko nje mrtvih pčela nema ili ih je vrlo malo
• prisutna je pohranjena hrana (med i pelud) u medi­štima košnica.

Vrlo je neobično da takvu napuštenu košnicu ne napa­daju druge pčele, odnosno da nema grabeža, čudno je da odrasle pčele napuste košnicu prije nego što su iz le­gla izašle sve mlade pčele, te što, ako košnicu napadnu štetnici poput voskova moljca, to bude puno kasnije od odlaska pčela koje vjerojatno uginu negdje u prirodi.

Prije nego što pčelinja zajednica potpuno propadne, može se primijetiti smanjen broj kućnih pčela, posebno njegovateljica koje se brinu za održavanje postojećeg pčelinjeg legla, a postoji malo pčela, uglavnom vrlo mladih. Matica je prisutna, a svi članovi zajednice odbijaju uzimati ponuđenu hranu (prihranu), poput šećernog siru­pa ili bjelančevinastih dodataka.

Budući da većina pčelara koji su pretrpjeli velike gubitke zajednica i prijavili ih mjerodavnim institucijama, nemaju iskustva s CCD-om, većina analiza i ispitivanja veže se na razlikovanje pravog od nepravog kolapsa. Postoje različita mišljenja i objašnjenja za takvo naglo nastaja­nje bolesti, odnosno nestanak odraslih pčela iz košnice. Smatra se da je pojava virusa akutne Israeli paralize vrlo vjerojatno povezana s naglim propadanjem pčelinjih zajednica, uz djelovanje drugih pogodnih čimbenika. Od drugih mogućih uzroka spominju se: neuobičajeni stres, poput nedovoljne ili previše jednolične prehrane/ prihrane pčela, pri hrana sirupom kukuruza, koji sadržava velike količine fruktoze, kao dodatak zimskim zalihama, uporaba različitih pesticida nove generacije, patogeni mikroorganizmi kao uzročnici različitih pčeli njih bolesti, nametnici i štetnici pčela, imunodeficiencija, proizvod­nja genetički preinačene hrane, prakticiranje nepravil­nog načina pčelarenja, pri čemu se upotrebljavaju veli­ke količine antibiotika (zabranjeni za uporabu u EU-u i Hrvatskoj), akaricida i dezinfekcijskih sredstava, zračenja dalekovoda, globalno zatopljenje, te stres koji nastaje pri dugotrajnom prijevozu.

Nije poznato uzrokuje li tu pojavu jedan zaseban čimbe­nik ili je riječ o kombinaciji više različitih čimbenika, koji se različito očituju na pojedinim zemljopisnim područ­jima, te djeluju li istodobno ili se postupno izmjenjuju, odnosno nadopunjuju. Također, nije nepoznato je li "po­remećaj gubitka zajednica "prava" i "nova" pojava ili je to dosad poznata pojava naglog nestanka velikog broja pčelinjih zajednica koja je u prošlosti imala manji nega­tivni odjek?

Među pčelarima koji su prijavili velike gubitke pčelinjih zajednica, provedene su opsežne ankete. Rezultati po­kazuju kako pčelari hobisti smatraju da je uzrok uginuća njihovih pčelinjih zajednica gladovanje, dok veliki komer­cijalni proizvođači ugibanje pčela većinom pripisuju ve­likim invazijama nametnika (Varroa destructor, Acarapis woodi, Aethina tumida).

PATOGENI UZROČNICI BOLESTI I IMUNODEFICI­JENCIJA

Imunodeficijencija je pojava zakazivanja zaštitnog im u­nosnog sustava organizma, te kao takva potiče lakše ši­renje uzročnika zaraznih bolesti. Poremećaj propadanja pčeli njih zajednica vjerojatno uključuje imunosupresivne mehanizme koji su povezani sa stresom, koji onda osla­bljuje imunosni sustav pčele. Jačina infekcije, odnosno invazije patogenim uzročnicima ili nametnicima na odra­siim pčelama uvjetuje određeni tip imunosupresije.

Na pčelinjacima su košnice gusto smještene jedna do druge i kad pojedina pčelinja zajednica ugine, dolazi do grabeža pa pčele iz drugih košnica odnose preostale zalihe hrane. Ako je takva košnica onečišćena (konta­minirana) toksinima ili patogenim uzročnicima bolesti koji su u košnicu uneseni prirodnim putem preko pče­la skupljačica, ili ih je unio čovjek, uginut će ili oboljeti i dosad zdrave pčele. Međutim, za "poremećaj propada­nja pčelinjih zajednica" (CCD) tipično je da ne dolazi do grabeža, pa se može zaključiti da mehanizmi prenošenja uzročnika bolesti grabežom nisu uključeni u spomenuti poremećaj.

Invazije grinjom V destructor imaju tendenciju slabljenja imunosnog sustava pčela, a nakon provedenog utvr­đivanja prisutnosti patogenih uzročnika molekularnom metodom RNK sekvenciranja samo je Israeli virus akut­ne paralize pokazao statistički značajnu povezanost sa CCD - om. Spomenuti virus je utvrđen u 25, od 30 testi­ranih oboljelih zajednica i samo u jednoj, od 21 testirane zdrave zajednice. Ipak, znanstvenici smatraju kako to nije dovoljan dokaz uzročnosti, te da su i ostali mogući čimbenici uključeni u nastanak "sindroma propadanja". Uslijed pojave Nosema ceranae na europskoj medo­nosnoj pčeli (Apis mellifera), bilo je naglih gubitaka za­raženih pčelinjih zajednica unutar osam dana nakon in­vazije. Unatoč tome što su mnoge zemlje prijavile da su znanstveno utvrdile prisutnost N. ceranae, nije dokazana sigurna poveznica s "poremećajem propadanja pčelinjih zajednica", odnosno to sigurno nije jedini uzročnik.

PESTICIDI I IMUNODEFICIJENCIJA

Pojačana uporaba raznih kemikalija pomoću kojih se kontrolira broj nametnika i štetnika u pčelinjoj zajed­nici predstavlja moguću opasnost od trovanja pčela. Trovanje pčela najčešće uzrokuju pesticidi (insekticidi, herbicidi, fungicidi) korišteni u poljoprivredi, šumarstvu, skladištima, komunalnoj higijeni, odnosno za zaštitu od štetnika. Otrovi se u košnicu unose ili prirodnim putem na tijelu pčele ili ih namjerno unosi pčelar. Većina otrova pohranjuje se i kumulira u zalihama hrane, odnosno u pčelinjim proizvodima, te ondje zaostaju u obliku rezidua (ostataka štetnih tvari u medu, peludu, vosku). Pri selidbi i prijevozu na pašu pčele unose različite otrove s različi­tih zemljopisnih područja. Ako pčele skupljačice hranom unose otrove u organizam, on je potencijalno letalan za odrasle pčele, a otrovi uneseni u plod ište (najviše pe­ludom) primarno su opasni za zdravlje pčeli njeg legla.

Pojava ugibanja pčelinjeg legla nije karakterističan znak CCD -a. Odrasle pčele konzumiraju razmjemo malo pe­ludi, te ako je unošenje onečišćivača i otrova iz okoliša povezano s propadanjem zajednica, oni se najviše po­hranjuju u medu.

Na tržištu se pojavila modifikacija pesticida nove genera­cije na bazi nikotina ("Neonicotinoid") za zaštitu bilja. To je sintetski insekticid koji se aplicira u tlo, a poslije gaje mo­guće utvrditi u različitim tkivima biljke, uključujući pelud i nektar. Mnogi stručnjaci misle da se visoke koncentracije toga preparata unose u košnice s pčelinjim proizvodima. Utvrđeno je da subletaine doze tog preparata u otopini šećera, negativno utječu na fiziološke aktivnosti doma­ćih pčela i skupljačica. Pokusima u laboratoriju i na pče­linjacima dokazano je da male doze preparata smanjuju letnu sposobnost pčela i oslabljuju im osjet njuha, pa je smanjena i njihova sposobnost posjećivanja određene vrste biljke na paši.

Pčelari često koriste prevelike doze antibiotika (zabranjeni u EU-u i Hrvatskoj) i akaricida, što sigumo slabi pčelinje zajednice. CCD nije utvrđen na pčelinjacima gdje se pri­mjenjuju biološki načini za suzbijanje bolesti i nametnika. Mogući negativan učinak na pčele ima skupljanje peluda i nektara s genetički preinačenog bilja koje luči Bacillus thuringiensis, toksin koji primarno djeluje na kukce u ra­zvojnom stadiju ličinke. Međutim, pelud je važan sasto­jak hrane i izvor bjelančevina za leglo, a neki stručnjaci smatraju da su više pogođene odrasle pčele koje ga fil­triraju prije nego što postane hrana ličinkama.

Ima li CCD-a u Hrvatskoj? Unatoč mnogim pozivima pčelara u jesen 2007. godine o brojnim uginućima i na­glom slabljenju pčelinjih zajednica, nemamo odgovor na to pitanje. Uginuća se pripisuju varoozi, lošoj pčelarskoj praksi i trovanjima. U Hrvatskoj nemamo genetički pre­inačene hrane, nemamo "afrikaniziranih pčela ubojica", nemamo akaroze, ali imamo ostale zarazne bolesti, npr. uvijek prisutnu varoozu, a sigurno i prateće viruse. Uglavnom, savjetuje se dobro pregledati pčelinje zajed­nice, da odgovorna stručna osoba uzme dobru anamne­zu (skup podataka koje pčelar daje stručnjaku o zdrav­stvenom stanju i promjenama u pčelinjim zajednicama), da se uzmu uzorci za laboratorijske pretrage i da se na osnovi njihovih rezultata postavi (privremena) dijagnoza. Naravno, potrebno je provoditi dobru pčelarsku praksu i voditi računa o korištenju kemijskih preparata, načinu i učestalosti tretiranja nametnika i štetnika.

Znanstvenici smatraju da je najznačajniji alat koji je mo­guće koristiti u istraživanjima vezanima za utvrđivanje uzroka CCD-a nedavno sekvencirani genom medono­sne pčele, o kojem je pisano u Hrvatskoj pčeli (godište 126, broj 2) u članku pod naslovom "Pčele opet izne­nađuju". Utvrđivanje genoma će povećati razumijevanje biologije i fiziologije pčela te tako omogućiti provedbu bolje pčelarske prakse i lakše dijagnosticiranje pčelinjih bolesti, na osnovi čega će se moći pretpostaviti njihov učinak na zdravlje, odnosno bolest i propadanje pčelinjih zajednica.

Zaključimo da je takvo naglo propadanje pčelinjih za­jednica vrlo nepoželjno, jer se pčelu smatra jednom od gospodarski najvažnijih korisnih kukaca na zemlji. Uz njezinu dobro poznatu ulogu u proizvodnji meda i osta­lih pčelinjih proizvoda, pčela je jedan od korisnih kukaca nužnih za oprašivanje plodonosnog bilja i pridonosi bio­raznolikosti određenih staništa, te zbog toga ima veliko gospodarsko i ekološko značenje. Zato, čuvajmo pčele!