ZAŠTITA OPNOKRILACA - Prijedlog
Mr.sc. Franjo Perović, Zagreb 15.03.2009.

Pčela medarica Apis mellifera LINNAEUS, 1758

Pripada redu opnokrilaca (Hymenoptera), podredu utegnutozačanih (Apocrita) i grupi žalčara (Aculeata). U daljem sistematskom slijedu nalazi se unutar natporodice cvjetara (Apoidea), porodice pčela (Apidae) i potporodice pravih pčela (Apinae). Već samo ime natporodice nam govori da su to kukci vezani uz najveći broj cvjetnica radi ishrane nektarom ili cvjetnim prahom (polenom, peludom), te su kao takvi najznačajniji oprašivači. Iz roda Apis LINNAEUS, 1758 u Europi dolazi samo vrsta Apis mellifera s više rasa od kojih je za naše uvjete najvažnija Apis mellifera carnica POLLM.

Kukac se od ostalih razlikuje po tome što ima dva para opnastih krila, osrednje krupnijeg je tijela (kraljica ili matica oko 1,5 cm, radnica oko 1,2 cm) s utegnućem između zatka i prsišta. Na prednjim krilima ima tri kubitalne stanice i izrazito izduženu, pri samom vrhu krila tupo zaobljenu radijalnu stanicu, što kod drugih opnokrilaca nije slučaj. Uz to se rod Apis odvaja od ostalih i nedostatkom trnova na gnjatovima (tibijama) zadnjeg para nogu, koji su s vanjske strane udubljeni s čekinjama na rubu i čine tzv. kotaricu. Uz pomoć proširenog i nizovima čekinja oboružanog prvog članka stopala, tzv. češlja i kotarice, sakupljaju pelud. Sakupljeni cvjetni sok (nektar) pretvaraju u med koji im kao i cvjetni prah (pelud, polen) služi za prehranu. Prenošenjem polena s cvijeta na cvijet vrše oprašivanje, a to je i njena najvažnija uloga u prirodi. Dokazano je npr. da oprašuje preko 75% voćaka u našim uvjetima, uz ostale pristupačne joj cvjetnice (npr. ne može oprašiti cvjetove dubokih čaški). Na drugom je mjestu ekonomska korist od viškova meda, te ostalih produkata dobivenih iz legala, kao što su cvjetni prah, propolis, matična mliječ, vosak... Svi produkti su važni za zdravlje čovjeka. Aktivna je na temperaturama od petnaestak stupnjeva, a prilikom lošijih uvjeta u doba cvatnje zamjenjuju je drugi tipovi oprašivača koji joj nisu konkurenti, a aktivni su na nižim temperaturama (npr. neki bumbari već na 4 stupnja).

Kao «domaća životinja» rasprostranjena je na svim kontinentima, osim Antarktike.

ZAHRADNIK (1985) navodi da pčela medarica (Apis mellifera ili znanstveno priznato i Apis mellifica) nije tipična domaća životinja, jer se nalazi i slobodno u prirodi gdje održava legla u šupljinama drveća, a u novije vrijeme, prema usmenim podacima D. ROGULJE (2009) i gradskim prostorima. Već su je prije 6.000 godina održavali Egipćani. U Europi je poznato (kako je prije spomenuto) više rasa, od kojih je svojom marljivošću i otpornošću najpoznatija kranjska pčela (Apis mellifera carniolica).Socijalni je kukac čija legla (kolonije) mogu ponekad imati oko 40.000-80.000 jedinki. Oplođena ženka, matica ili kraljica živi oko 4 godine i u tom periodu odlaže jaja iz kojih se razvijaju radilice kao najbrojniji članovi zajednice, po nekoliko novih matica i mužjaci ili trutovi kojih može biti oko 300, više ili manje, ovisno o jačini legla. Pojavom novih matica, stara matica s dijelom pčela napušta leglo tražeći povoljni prostor za dalje održanje (rojenje), a jedna od mladih, nakon što žalcem poubija ostale buduće matice ostaje i nakon parenja, (obično s najizdržljivijim trutom u svadbenom letu) započinje s leženjem jaja. Matica ima sjemeno spremište (receptaculum seminis) gdje zadržava spermu tijekom cijelog života. Ovisno o tipu prehrane, iz oplođenih jaja se razvijaju radilice (interseks oblik), odnosno matice u posebnom obliku saća kojeg zovemo matičnjak. Ima mogućnost da ne pusti spermu na izleženo jaje, pa od njega nastaju trutovi koji su haploidni organizmi (dakle imaju polovičan broj kromosoma; redukcijska dioba je kod matice). Trutovi se pojavljuju u doba rojenja, a nakon toga ugibaju ili ih pred zimu radilice odstrane iz košnice. Pred zimu također ugiba i dio radilica, a preostale prezimljavaju i tijekom zime temperiraju košnicu. Radilice, ovisno o starosnoj dobi, obavljaju u leglu različite poslove od čišćenja, održavanja temperature hranjenja ličinaka, izgradnje saća, stražarenja do sakupljanja i prerade nektara u med, te sakupljanja i skladištenja polena.

Prema nekim autorima, matice žive 4 godine, radilice 4-6 tjedana, a mužjaci (trutovi) 3-4 tjedna. (Po mom sudu to može biti i više ili manje, ovisno o temperaturnim prilikama, količini i kakvoći hrane, bolestima i parazitima - općenito o uvjetima življenja u određenom vremenskom periodu.)

Najvažnija uloga pčele medarice je oprašivanje. Prema istraživanjima prof. KRUNIĆA, u našim uvjetima oprašuje 75% do 94% voćaka, pa tek onda slijede rod Osmia, bumbari i ostali oprašivači. Francuski i njemački znanstvenici su 2005. godine izračunali koristi koju čine kukci. Prema objavljenim podacima studije, ekonomska korist od oprašivanja u 2005. g. bila je 150 milijardi eura. Centar za znanstvena istraživanja u Francuskoj (CNRS) i Centar za istraživanje okoliša (UFZ) procijenili su ekonomsku štetu koja je nastala uslijed nedostatka oprašivača i ona je 190 - 310 milijardi eura godišnje.

Druga po vrijednosti privredna korist od pčele medarice je med; potpuno probavljiva, visokokalorična hrana s preko 180 različitih tvari i B-kompleksom vitamina. Osim meda tu su još i: cvjetni prah (polen ili pelud) koji sadrži sve potrebne tvari od bjelančevina, vitamina, hormona, enzima i koenzima do masti i ugljikohidrata, te molekula DNA i RNA. Tu je i matična mliječ, prirodni biostimulator i antioksidans s vitaminima B-kompleksa, te A, C, D i E vitamini. Također sadrži antibiotske sastojke, minerale, acetilkolin (omogućava prijenos živčanih podražaja), gamaglobulin (jača otpornost) i kolagen (mladenački izgled). Na kraju tu je i propolis koji služi kao prirodni antibiotik (djeluje na viruse, gljivice i bakterije).

Ovaj kukac je od neprocjenjive važnosti, ali usprkos toga što ga se uzgaja, u posljednje vrijeme nestaju brojna legla, kako kod nas, tako i u susjednim zemljama. Uz predatore, sklona je bolestima, a naročito ih napadaju nametnici. Nametnička grinja varoa je kadra desetkovati legla i ozbiljna je prijetnja koja vodi nestanku pčela.Uz to dolazi i do neobjašnjivih odlazaka cijelih legala, usprkos punim košnicama meda. Također i nekontrolirana uporaba pesticida te neobavještavanje o tretiranju uzimaju svoj danak. Stoga smatram da je pčelu medaricu uz ostale oprašivače potrebno zaštititi, jer po meni spada u rizične (VU) vrste prema Crvenom popisu ugroženih vrsta.

Uz pčelu medaricu, osvrnut ćemo se i na nekoliko važnih i također rizičnih do ugroženih oprašivača:

Bumbari (potporodica Bombinae) po vlastitoj procjeni su u nas ugrožene (EN) vrste i prema tome bi se trebale naći u Crvenom popisu ugroženih biljaka i životinja hrvatske. Legla su im desetkovana zbog uništavanja staništa i utjecaja pesticida. U Europi su registrirane 53 vrste, u Njemačkoj 32, a u Hrvatskoj 22 vrste. Svjedoci smo kupovanja i uvoza bumbara radi oprašivanja pojedinih kultura. (Dakle, gaje se i u umjetnim nastambama). Npr. za efikasno oprašivanje jednog hektara crvene djeteline potrebno je 3 do najviše 7 bumbarskih nastambi (u nastambi je 100-300 bumbara). Socijalni su i lete već na temperaturama iznad 4 stupnja Celzija. Najsjevernije vrste žive oko 880 km južno od Sjevernog pola i tamo nisu socijalne.

Rod Osmia aktivan je od 8 stupnjeva Celzija i oprašuje, uz bumbare, u nešto hladnijim uvjetima nego pčela medarica. Ličinke odgaja ženka kojima u nastambe sprema isključivo polen. Za razliku od pčele medarice više posjećuje, s rodom Halictus, u voćnjacima cvjetove kruške, marelice, trešnje, badema i kivija. Efikasnost kod ranocvatućih biljaka je 80-100 puta veća nego u pčele medarice koja je aktivna iznad 15 stupnjeva (ŠEVAR, 1999). Od dvadesetak vrsta spomenutog roda u Hrvatskoj, najvažniji oprašivači su Osmia rufa i O. cornuta, koje se lagano i uzgajaju. Zbog efikasnijeg oprašivanja u voćnjacima se preporuča stavljanje po nekoliko legala bumbara i osmia. Npr. rod Osmia je posebno važan kod oprašivanja kruške, koju zbog gorkastog okusa nektara pčela medarica nerado posjećuje. Za uspješno oprašivanje 1 ha nasada kruške potrebno je 800 kokona Osmia spp., 1-2 nastambe bumbara i čak 6-8 košnica pčele medarice (ŠEVAR, 2008). Praćenjem je utvrđeno da tokom dana pčela letačica posjeti 2000-2800 cvjetova kruške, bumbar 4500-5600 cvjetova, a Osmia spp. do 5600 cvjetova (ŠEVAR, 2008).

Važni oprašivači su i vrste iz roda Megachile. Oprašena lucerka bez učešća roda Megachile daje oko 300 kg sjemena/ha, a klijavost je oko 75%, dok ove biljke oprašene Megachile-vrstama daju i do 900 kg/ha s klijavošću od oko 90%. U SAD-u se jedna Megachile vrsta specijalno uzgaja radi oprašivanja lucerke. U nas su najvažniji oprašivači Megachile rotundata i M. centuncularis.

Osim spomenutih, važni oprašivači su i nešto populacijski malobrojniji cvjetari iz rodova: Anthidium, Lithurgus, Chalicodoma, Xylocopa, Anthophora, Eucera, Colletes, Andrena, Melitta, Dasypoda, Heriades, Halictus, Coelyoxys, Prosopis itd.

Važno je da su sve te skupine ugrožene radi pomanjkanja staništa, odnosno pomanjkanja uvjeta za život u svojim staništima, kao i nekontoliranom uporabom pesticida.

Komentar:

Ovaj tekst je mr.sc. Franjo Perović dostavio Hrvatskom pčelarskom savezu prije gotovo tri godine i svi smo svjedoci da se u Hrvatskoj nije desilo NIŠTA. Za razliku od nas, susjedna Slovenija je pokret OHRANIMO ČEBELE (sačuvajmo pčele) proširila diljem Europe.

Veliki gubitci letačica, koje su imali mnogi naši kolege tijekom ovog proljeća, u Hrvatskom pčelarskom savezu su ocjenjeni kao „preuveličavanje problema".

I umjesto da naprave išta oni su si podijelili nagrade za ništa.

Gubici u našim pčelinjacima, koji se naslućuju već ove jeseni, u proljeće bi mogli biti i tragični, a krovna udruga pčelara u Hrvatskoj i dalje u tome ne vidi nikakav problem.

S druge strane žalosti što još nismo postali svjesni potrebe potpune depolitizacije naše djelatnosti i potpunog odvajanja naše krovne udruge od bilo koje političke opcije, državnog organa ili državnog dužnosnika. Vrhunac društvenog rada čelnici HPS-a prezentiraju u islikavanju s Friščićima, Bandićima, Čobijima i dr. Ovdje nije namjera umanjivati ničiji politički značaj, već podcrtati sluganski i ulizivački mentalitet koji nekima u HPS-u služi umjesto kreativnosti, promišljenosti, odlučnosti, upornosti, znanja i sl.

Godina koja je pred nama, u svjetlu nesumnjivih političkih promjena u Zemlji, koje će nadam se dovesti i do prestanka koruptivnog i klijentelističkog načina funkcioniranja na svim razinama, mogla bi biti  prekretnica u kojoj ćemo se i mi pčelari okrenuti isključivo našim pčelarskim temama i rješavanjima naših pčelarskih problema.

Naznaka za to ima.

U kontaktima s više pčelarskih udruga Dalmacije, Primorsko - goranske županije, Istre, Sisačko-moslavačke regije i Slavonije stekao sam dojam o rastućem nezadovoljstvu protiv HPS i njegova vodstva. S više strana čuju se sve glasniji zahtjevi za osnivanjem jedne nove organizacije pčelarskih udruga Hrvatske koja će htjeti, znati i moći odgovoriti na brojne izazove suvremenog pčelarenja i novih odnosa kojima ćemo se morati prilagoditi ulaskom u EU. Osobno držim da bi za gradnju takve organizacije vrijedilo uložiti truda, a HPS ostaviti da usahne u vlastitoj neinventivnosti, neradu, neznanju...

Pred nama je period intenzivnih društvenih aktivnosti i pčelarskih okupljanja gdje bi se, uz malo dobre volje, moglo do slijedećeg proljeća iznjedriti toliko potrebne promjene u hrvatskom pčelarstvu.

Damir Rogulja, predsjednik UP „Pčelinjak"