6. međunarodni pčelarski sajam Gudovac

Doc.dr.sc. Donatella Verbanac
Medicinski fakultet, Zagreb·

Med je namirnica koja se preporučuje u svim životnim dobima i predstavlja vrhunski prirodni proizvod. Kaže se da ne postoji „prirodnija" namirnica od meda. To je proizvod pčela, dobiven iz cvjetnog nektara i predstavlja smjesu vode i jednostavnih šećera (80 g šećera na 100 g ukupne mase), od kojih je najvećim dijelom zastupljena fruktoza, a znatno manje glukoza, međutim ima i oko 25 različitih oligosaharida koji svi redom posjeduju ljekovita svojstva. U medu je sadržano nekoliko stotina (tristotinjak) različitih spojeva pa najvjerojatnije iz tog razloga do sada nikome nije uspjelo stvoriti uspješni surogat, odnosno kopiju ove jedinstvene namirnice.

Tradicionalno poimanje meda, te brojne legende o ovoj namirnici govore o medu kao moćnom afrodizijaku, eliksiru mladosti. Međutim, ako želimo isticati samo čvrste znanstveno dokazane činjenice i dokaze, jedina karakteristika meda koja je zasigurno neupitna i o kojoj ne postoje dvojbe je ta da med posjeduje izrazita energetska svojstva. Zahvaljujući visokom sadržaju jednostavnih ugljikohidrata koji se trenutno oslobađaju u krv, na organizam djeluje kao trenutno grivo i potiče oslobađanje energije.

Med sadrži male količine bjelančevina, enzima, aminokiselina, vitamina i minerala, elemenata u tragovima; polifenola i tvari koje daju aromu. Kada se kao zaslađivač uspoređuje s običnim stolnim šećerom, količina nutritivnih, tvari neusporedivo je viša u medu. U Hrvatskoj se med još uvijek slabo konzumira u odnosu na stolni šećer saharozu. Postoji nekoliko razloga zbog kojih bismo med morali češće uvrstiti u našu prehranu:

• Kalorije koje dobivamo iz običnog šećera su "prazne" kalorije dok su tvari koje dobijemo uzimanjem meda oni čimbenici koji osiguravaju zdrav metabolizam. U prvom redu se to odnosi na oligoelemente (minerale prisutne u tragovima), enzime i vitamine. Obični šećer, za razliku od meda, za razgradnju troši „rezerve" vitamina u organizmu, posebno one vitamine koji pripadaju skupini B vitamina.
• Čak i kada želimo sačuvati vitku liniju, med ima veliku prednost u odnosu na obični šećer. Naime, med je mnogo slađi od običnog šećera i potrebno je vrlo malo meda u odnosu na obični šećer, kako bismo postigli željeni stupanj slatkoće jela. Jedna žličica meda (30 kcal) dovoljna je da zasladi šalicu bijele kave. Upotrebom običnog šećera moramo posegnuti za dvije.žličice šećera (60.kcal)! Pogledamo li u kalorijskom smislu količinu koju oslobađa med u odnosu na obični šećer uvidjet ćemo da 100 grama meda daje 300 kcal, dok 100 grama šećera daje 400 kcal. Vjerojatno je razlog tome što je med sastavljen jednom svojom petinom od vode.
• Konzumiranjem raznih vrsta meda, imamo priliku kušati i čitav niz različitih okusa.

Sve arome biljaka iz kojih je med proizveden sačuvane su u završnoj namirnici. Običan šećer          osigurava nam samo jedan okus, uvijek isti, bez obzira da li je proizveden iz šećerne repe ili šećerne trske. Jedino se šećer proizveden iz vanilije razlikuje svojom aromom. Med za razliku od šećera možemo koristiti kao ukusan namaz na kruh, a ne samo kao dodatak u razne slastice i napitke.

• I konačno, važno je istaći kakav utjecaj ima med, u usporedbi s običnim šećerom, na izlučivanje hormona inzulina iz gušterače. Obični se šećer sastoji od dviju molekula jednostavnih šećera: to su fruktoza i glukoza. Gotovo trenutno nakon konzumacije

Dolazi do ulaska tih tvari u krv. G1ukoza direktno utječe na povećanje razine glukoze u krvi, što predstavlja signal gušterači da počne lučiti inzulin. Med, koji u svom sastavu ima u najvećem dijelu fruktozu, a malo glukoze, ne može u većem opsegu pokrenuti takva zbivanja u organizmu, pa blagotvornije djeluje na održavanje ravnotežnog nivoa glukoze u krvi. Pojedine vrste meda imaju i različiti glikemijski indeks, pa on ovisno o vrsti iznosi od 32 do 85, što znači da se pojedine vrste mogu dati i dijabetičarima i osobama sklonim obolijevanju od te bolesti. Najmanji glikemijski indeks ima med bagrema (točnije u Rumunjskoj je pokazano da med dobiven iz bagrema na tom području ima glikemijski indeks 32).

Miris i okus meda ovisi o vrsti cvijeća s kojih je nektar skupljan. Tako je med bagrema slatkast i ima cvjetnu aromu, dok je med kestena lagano opori i gorak po okusu. Osim po okusu, vrste meda razlikuju se i po boji. Med tamnije boje uglavnom je bogatiji oligoelementima (manganom, željezom i bakrom), a siromašniji u sadržaju saharoze, glukoze i levuloze. Što je med bistriji, odnosno prozirniji to je sadržaj fruktoze u njemu veći. Jedna od najboljih vrsta meda je med dobiven od cvjetova lavande i potpuno je proziran, gotovo bezbojan.

Bez obzira na sastav i omjer šećera u medu, dužim skladištenjem u hladnom prostoru većina prirodnih medova kristalizira, dok povišenjem temperature prostora u kojem se pohranjuje, oni opet postaju tekući.

Uz aromu i miris, med ovisno o biljci s koje pčele skupljaju nektar, posjeduje i svoja odgovarajuća ljekovita i farmakološka svojstva. O tome najčešće ovisi primjena pojedinih vrsta meda u dijetoterapiji pojedinih bolesti i stanja.

U prikazanoj tablici nalaze se preporučene vrste meda za svaki pojedini poremećaj u organizmu:

Najčešće isticana ljekovita svojstva meda

1. Svojim hranjivim svojstvima med potiče vitalne procese i jača prirodne obrambene sposobnosti našeg organizma.

2. Potiče apetit kod osoba koje pate od gubitka apetita jer djeluje na uspostavljanje „uzajamne" suradnje probavnog i živčanog sustava.

3. Potpomaže održavanju čvrstoće kostiju i izlučivanju toksičnih tvari iz tijela.

4. Blagotvorno djeluje na intelektualne sposobnosti jer sudjeluje u metabolizmu glukoze i fosfora.

Tablica 1. U tablici su prikazane vrste meda koje najblagotvornije djeluju pri olakšavanju ili otklanjanju simptoma pojedinih bolesti.

5. Olakšava uspostavljanje normalne probavne funkcije nakon bolesti. Djeluje na pravilno izlučivanje probavnih sokova, peristaltiku crijeva i pravilnu apsorpciju hranjivih tvari iz crijeva u krv.

6. Budući da sadrži tvari koje mogu zakočiti rast bakterija, med posjeduje antibakterijska svojstva, a pokazao se djelotvoran i u borbi protiv nekih virusa.

7. Pomaže u sprječavanju nastanka ateroskleroze krvnih žila.

8. Med je jedna od najrjeđih namirnica na koju se u ljudi razvija alergijska reakcija.

9. Preporuča se konzumacija radi zdravlja usne šupljine, jer pokazuje preventivni učinak na nastanak karijesa.

10. U gastroenterologiji preporuča se upotreba kod bolesti koje su dovele do erozije sluznica jer pomaže u zaraštavanju rana.

11. Posjeduje izraziti protuupalni učinak i uvođenjem u prehranu svakodnevno uvelike smanjujemo upalu uzrokovanu raznim upalnim čimbenicima koji nastaju u organizmu tijekom metabolizma.

12. Med je pokazao utjecaj na inhibiciju maligne proliferacije stanica i ima antimutageno djelovanje. Svakodnevna dugotrajna konzumacija može smanjiti incidenciju nastanka tumora i malignih bolesti.

I konačno, od davnih vremena med je namirnica prisutna u svetim religijskim obredima diljem cijelog svijeta i smatra se hranom bogova. Prema grčkoj mitologiji malog Zeusa, kojeg je vlastita majka sklonila od okrutnog i sebičnog oca Krona, nimfe Adrasteia, Amaltea i Melisa hranile su isključivo medom i mlijekom.

Davno prije no što se med počeo dobivati kontroliranim uzgojem pčela, primitivne su ga zajednice cijenile kao rijetku i jedinstvenu namirnicu, posebne arome koju su mogle naći u prirodi.

U antičko doba, u vrijeme intenzivne trgovine Sredozemljem, med se koristio kao sredstvo konzerviranja lako kvarljive robe i ulijevao se u amfore u kojima su se takve namirnice ili predmeti prenosili. Tijekom srednjeg vijeka intenzivno je korišten kao lijek prilikom zarastanja rana.

Med je za većinu stanovništva bio jedini zaslađivač sve do sredine sedamnaestog stoljeća, dok je šećer bio na neki način rezerviran samo za aristokraciju i više staleže. Krajem sedamnaestog stoljeća upotreba šećera kao zaslađivača postala je sveobuhvatna jer je šećer kao namirnica postao dostupan svima. I od tada, koje li ironije, stolni šećer postaje primat, a med postaje izuzetak!

Naša je zadaća učiniti sve da konzumaciju meda vratimo u naše domove i time doprinesemo općem dobru i jačanju zdravlja sviju nas, od djetinjstva do pozne životne dobi.

Na predavanju „Pčelarstvo i gastronomija - ruku pod ruku" naš kolega Đuro Priljeva posebnu pažnju prisutnih izazvao je navodima o mednom octu. Iako je svoj tekst o ovom proizvodu već višekratno objavio (Hrvatska pčela, web-pčelinjak) izgleda da je i ovo slučaj kada je ponavljanje majka znanja. Hvala Đuri na tekstu kojeg nam je u prošli petak u našoj Udruzi obećao poslati:

Ocat je namirnica dobivena octenim vrenjem razrijeđenih alkoholnih otopina.  Octeno vrenje izazivaju mikroorganizmi koji pripadaju grupi Mycoderma aceti ili Bacterium aceti. Sirovine za preradu u ocat mogu biti: vino, voćna vina, pivo, razrijeđeni etanol, fermentirani slad, surutka i šećerne otopine. Najpoznatije vrste octa su alkoholni, jabučni i vinski. Malo je poznato, zapravo palo je u zaborav, da se ocat može proizvoditi i od meda. Široj potrošačkoj javnosti a i onoj stručnoj uporaba ovog octa je gotovo nepoznata iako je pravilno pripremljen ocat od meda ili kako se udomaćilo, medni ocat, bolji ili jednak po kvaliteti hvaljenom jabučnom octu.

Ivana Tlak Gajger, dr.vet.med.
Prof.dr.sc. Ljiljana Pinter
Prof.dr.sc. Zdravko Petrinec

Nozemozu se sa sigurnošću može utvrditi samo laboratorijskom pretragom i to mikroskopskim na­lazom spora Nosema sp. u probavnom sustavu pčela, te molekularnim metodama. Najjednostavniji način pretrage je mikroskopski pregled nativnih preparata zgnječenih zadaka ili sadržaja izvučenih crijeva pčela pod povećanjem mikroskopa 400x . Moramo napomenuti da postoji dosljedna razlika u veličini spora dvaju Nosema pri čemu N. apis malo veća od N. ceranae (Fries i sur; 1996).

Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela uzrokovana mikrosporidijama iz roda Nosema, koje u nepovoljnim životnim uvjetima stvaraju spore. Bolest je raširena posvuda u svijetu i u Hrvatskoj, a pčelarstvu kao i gospodarstvu nanosi značajne ekonomske gubit­ke. Oni se u konačnici očituju smanjenim prinosom meda i ostalih pčelinjih proizvoda, a u voćarstvu i povrtlarstvu smanjenim prinosima lošije kvalitete. Učinak nozemoze na pčele manifestira se na način da preuranjeno postanu skupljačice, a zbog pato­loških promjena na epitelnim stanicama srednjeg crijeva i poremećaja u procesima probave i metabo­lizma dolazi do neishranjenosti, te posljedično pre­ranog ugibanja. Bolesne pčele obično ugibaju izvan košnice zbog iznemoglosti, a zbog nedostatka vidlji­vih znakova bolest je teško zamjetljiva. Iz tih razloga naziva se "tihi ubojica".

Medonosna pčela (Apis mellifera) je jedan od najvažnijih oprašivača medonosnog bilja i osnovni znanstveno - istraživački model za različita područja, posebice poljoprivredna i biomedicinska znanstvena istraži­vanja. Utvrđivanjem i sekvenciranjem cjelokupnog pčelinjeg genoma dobiveni su zanimljivi i iznena­đujući rezultati koji vode prema unaprjeđenju i do­brobiti pčelarstva, poljodjelstva, ekologije i biološ­kih istraživanja, te zdravlja ljudi. Također, smatra se da će doprinjeti lakšem suzbijanju pčelinjih bolesti i boljem razumijevanju pčelinjeg načina života i so­cijalnog ponašanja. O projektu utvrđivanja pčelinjeg genoma i njegovim rezultatima pisano je u Hrvatskoj pčeli 126, 2, 2007. godine u članku pod naslovom "Pčele opet iznenađuju". Uglavnom, utvrđeno je da genom medonosne pčele pokazuje više sličnosti s genomom kralježnjaka, nego s genomima drugih ku­kaca. Ta sličnost se najviše uočava s obzirom na cir­kadični ritam (ciklična izmjena dana i noći, te potreba za mirovanjem) i biološke procese uključene u regu­laciju gena, odnosno isključivanje jednog i uključiva­nje drugog gena. Pčele imaju izrazito dobro razvijen komunikacijski sustav, dobro organiziranu obranu i obavljanje različitih poslova poput složenog proce­sa gradnje saća, te posebnu osobinu žrtvovanja za druge članove zajednice. Također, pokazuju visoki stupanj socijalne povezanosti i njihova aktivnost uvelike ovisi o sposobnosti prepoznavanja socijalnih znakova. Utvrđivanjem nekoliko dobro definiranih nizova socijalnih znakova čini neobično prilagodljiv eksperimentalni sustav koji bi se mogao koristiti za proučavanje mentalnog zdravlja ljudi, te nekih bo­lesti poput autizma. Pčele je moguće koristiti i kao indikatore okolišnog zagađenja. Radilice sakupljaju hranu s cvjetova biljaka i pri tome koriste sofistici­rane spoznajne sposobnosti maksimaliziranja saku­pljačkog uspjeha. Dokazana je njihova sposobnost asocijativnog učenja (boja, oblik, pronalaženje lo­kacije bogate hranom) i raspoznavanja apstraktnih koncepata (slično, različito), te sposobnost korište­nja vizualnog stimulansa pri pronalaženju pravog puta. Pčelinja matica i radilice imaju isti genotip, ali matice ipak puno duže žive, pa bi utvrđivanjem svih različito ispoljenih gena odgovornih za dužinu života mogli koristiti za proučavanje starenja lju­di. Zaključeno je i da je genom medanasne pčele evoluirao mnogo sporije od genoma ostalih kukaca (npr. vinske mušice i komarca malaričara). Jedna od posljedica tog sporijeg evolucijskog napretka je činjenica da pčelinji genom sadrži pojedine gene koji su tijekom vremena izgubljeni u genomu sisa­vaca i nekih kukaca koji su brže evoluirali.

Ivana Tlak Gajger, dr.vet.med.

prof.dr.sc.Zdravko Petrinec

Tijekom zime 2006. na 2007. godinu pčelari u SAD-u prijavili su goleme gubitke pčelinjih zajednica, a na nekim je pčelinjacima bilo i do 90 % uginuća (prosječno 30%). Budući da su se gubici zajednica pojavili naglo i u velikim raz­mjerima, a uzrok ugibanja nije bio poznat, predložen je nov naziv "Colony Collapse Disorder" (CCD), što bi u hrvatskom prijevodu bilo "poremećaj gubitaka pčelinjih zajednica". Slične nestanke pčelinjih zajed­nica u Europi pčelari su prijavili u Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Grčkoj, Italiji, Portugalu i Španjolskoj te u nešto manjem broju u Švicarskoj i Njemačkoj. Izdvojen slučaj naglog propadanja pčelinjih zajednica prijavljen je na Tajvanu u travnju 2007. godine. No, takvih naglih gubitka velikog broja pčelinjih zajedni­ca bilo je i u prošlosti, ali su nazivi tih pojava i okolnosti pod kojima su nastale bile drugačije. Zabilježeni su na­zivi: "dissapearing disease" (bolest nestajanja), "spring dwindle" (proljetno propadanje), "May disease" (svibanj­ska bolest), "autumn collapse" (jesensko propadanje) i "fall dwindle disease" (bolest jesenjeg nestajanja). Ta­kođer, zimi 2004.12005. godine propale su mnoge pčeli­nje zajednice, što se smatralo posljedicom jake invazije grinjom Varroa destructor, a pojava je nazvana "strava vampirske grinje", iako taj uzrok nikada nije službeno po­tvrđen. Budući da nikada nije utvrđen specifičan uzroč­nik takvih velikih gubitaka pčeli njih zajednica, a pojav­nost nije sezonski ograničena, niti se radi o uobičajenoj bolesti s posve prepoznatljivim simptomima, vjerojatno postoji više uzroka. Zato je pojava preimenovana u sin­drom, što znači da je istodobno prisutno više različitih simptoma bolesti.

Mr. sci. dr. Maja Roje Novak je specijalist za živčane bolesti (neurologiju) te se je ekstenzivno educirala u domeni komplementarne medicine i to: akupunkturi, homeopatiji, manuelnoj terapiji, shiatsu masaži i silva metodi.

Pčelinji otrov je tracionalno ljekovito sredstvo. Anegdotalno je poznato da pčelari, često ujedani od pčela, nemaju reumatskih tegoba a i generalno su zdraviji od drugih.

U današnje vrijeme smatramo da pčelinji otrov djeluje kao antiupalno sredstvo i na neki način kao prirodni kortikosteroid. Manje  je  poznato  da pčelinji otrov, doduše značajno manje nego zmijski, potiče rast nervnog tkiva.

Prim.mr.sc. Josip Lončar, dr.med.
Dugogodišnji liječnik obiteljske medicine, stručnjak za apiterapiju i veliki promotor upotrebe pčelinjih proizvoda.

Pravilna prehrana jedan je od bitnih čimbenika za očuvanje i unapređivanje zdravlja. Svaka nepra­vilnost u prehrani koja traje izvjesno vrijeme može oštetiti zdravlje do te mjere da se počinju javljati bolesti. Od pčelinjih proizvoda med se od davnine upotrebljava kao namirnica s Ijekovitim djelova­njem.

Ostali pčelinji proizvodi postaju sve traženiji i značajniji za ljudsko zdravlje. Uzimani sami ili s me­dom, jer imaju određeno farmakološko djelovanje na ljudski organizam, sve se više upotrebljavaju i u dijetoterapiji zdravih i bolesnih. Upotreba meda, propolisa, cvjetnog praha i matične mliječi ne izaziva poremećaje u funkciji niti dovodi do neželjenih nuspojava ni tijekom duže upotrebe, što je ujedno i njihova najveća prednost pred farmaceutskim, sintetskim proizvodima. Pčelinji su proi­zvodi izvanredne prirodne namirnice koje se koriste kao hrana, imaju ljekovita svojstva te ne mogu štetno djelovati na oslabljeni organizam. S motrišta obiteljskog liječnika, a u sklopu onoga što su­vremena medicina u svijetu kaže o apiterapiji - (antimikrobno, antioksidativno, imunostimulirajuće, detoksicirajuće, probiotičko, protutumorsko djelovanje), želi se ukazati na važnost pčelinjih proi­zvoda u prehrani trudnica, dojenčadi, djece, školske djece, odraslih, starih i bolesnih. Apiterapija je posebna grana prirodne medicine koja se bavi proučavanjem mogućnosti praktične primjene pčelinjih proizvoda u prevenciji bolest i liječenju.

Tekst o gripi solidno se proširio našim internetskim prostorom, toliko da nam se posjeta samo u jednom danu udvostručila. To svakako znači da nas posjećuju i korisnici naših proizvoda. E, za njih evo još jedan savjet kako korisno upotrijebiti med.

Sretnici su oni koji ne moraju voditi naročitu brigu o svojoj kosi prije odlaska na neku gala priredbu, značajni poslovni sastanak ili jednostavno obožavaju tamnu odjeću.

Možemo se truditi koliko hoćemo ali ako naše tjeme emitira „snježne" pahuljice naša ramena i vratni dio leđa bit će prošarani kao sljemenska livada prvim jesenskim snježuljkom. I što ćemo češće kosu prati raznoraznim šamponima to će problem postajati sve izraženiji. Doduše to nije ništa po zdravlje opasno, a niti ne boli, ali je to neugoda koju teško možemo zanemariti.

Ovo zimsko vrijeme je upravo idealno za obračun s ovom napašću.

Neki dan sam posjetio dr.Ivana Koseleca u Zavodu za mikrobiologiju Farmaceutsko bio-kemijskog fakulteta s nekoliko pitanja o propolisu, a dobio sam toliko odgovora „da boli glava". Godinama radim s propolisom ( http://www.pcelinjak.hr/index.php/Propolis/index.html ) i u stalnoj sam potrazi za novom literaturom i novim saznanjima, ali nakon susreta s dr Kosalecom shvatio sam da o propolisu znam nešto manje od ništa, a da je ta tvar nešto nevjerojatno i neponovljivo na kugli zemaljskoj.

Tim u kojem radi dr.Kosalec ispitivao je dva različita propolisa - potpuno različita po kemijskom sastavu, jedan iz Hrvatske, a drugi iz Brazila. I utvrdili su da ako se otopina radi, od ta dva kemijski različita sirova propolisa, s istim otapalima, u istim uvjetima i u istom vremenskom intervalu da će učinak otopine na viruse, bakterije gljivice i dr. biti gotovo identičan. Iz toga se vrlo lako dade zaključiti da je ključan faktor učinkovitosti propolisa PČELA. Dakle ona od različitog materijala izrađuje tvar koja joj treba za dezinfekciju košnice, krpanja i učvršćivanja. I bez obzira koju i kakvu smolu će pronaći u prirodi ona će je oplemeniti i pretvoriti u pravu čaroliju koja će uništavati brojne viruse (od HIVA do ptičje gripe), bakterije (napr. Staphylococcus aureus i Escherichia coli) te razne opake gljivice (Candida albicans). Dalje što se iz ovoga dade zaključiti je da je smola vršnih pupova biljaka samo medij (kao kamena prašina u brojnim tabletama), a da aktivnu tvar stvara pčela sama.

dr. sc. Nada Vahčić, red. prof.

mr. sc. Domagoj Matković

1. Definicija meda

Prema Pravilniku o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda med je sladak, gust, viskozni, tekući ili kristaliziran proizvod što ga medonosne pčele proizvode od nektara cvjetova medonosnih biljaka ili od medne rose, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari i odlažu u stanice saća da sazrije (1).

Codex standard med definira kao prirodnu slatku tvar koju od nektara biljaka ili izlučevina živih dijelova biljaka, odnosno izlučevina kukaca koji sišu sokove na živim dijelovima biljaka, proizvode pčele medarice (Apis mellifera), na način da iste skupljaju,preinačuju dodajući im vlastite specifične tvari, odlažu, isušuju, pohranjuju i ostavljaju u saću da sazru (2).