Sutra, 8. travnja u 9,15 sati, na 1. nacionalnoj konferenciji o strategiji vrednovanja kakvoće meda u Opatiji, prisutnoj pčelarskoj javnosti, znanstvenicima i stručnjacima kojima je pčelarstvo u „krvi" prvi će se obratiti gospodin Zlatko Komadina, Župan Primorsko- goranske županije, a u 10,10 Gian Luigi Marcazzan pokušati će dati odgovor na pitanje „ Da li je Europsko zakonodavstvo garancija kakvoće proizvedenog meda?".

Konferenciju organiziraju Katedra za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko - goranske županije u suradnji s Udrugom za promociju i primjenu ekološke pčelarske etike „Biopčela" . U ovaj vrlo značajan projekt involvirani su kao institucionalni pokrovitelji Ministarstvo Poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Primorsko-goranska županija, Hrvatski pčelarski savez, Savez pčelarskih udruga Primorsko-goranske županije, Udruga pčelara „Milutin Barač Rijeka, Pčelarska udruga „Učka" Opatija i Turistička zajednica Grad Opatija.

RIJEČ Zlatka Komadine, Župana Primorsko-goranske županije:

Prostor Primorsko-goranske županije jedan je od biološki najraznolikijih područja u Europi. Raznovrsnost i bujnost flore u ovisnosti su o pčelinjim zajednicama i o razvijenosti pčelarstva kao djelatnosti koja brine o pčelama, o njihovom očuvanju i gospodarskom korištenju. Med kao zdrav i cijenjen proizvod ima značajno mjesto među  tradicionalnim prehrambenim proizvodima naših regionalnih prostora. U bogatoj ponudi uvoznog meda, ponekad upitne kakvoće, posebnu pozornost privlači kakvoća i način utvrđivanja kakvoće meda. Naš cilj je unapređivanje  uvjeta za proizvodnju i isporuku meda isključivo visoke kvalitete i poželjnih osobina. Rijetko koja županija se može pohvaliti raznolikošću i vrstama meda kakve nalazimo u  Primorsko-goranskoj županiji. Primorsko i otočno medonosno bilje, kontinentalne i gorske šume i livade, uz pravo botaničko bogatstvo prijelaznih pojaseva između primorskog i planinskog klimata, u potpunosti se uklapaju u odrednice zeleno-plave županije. Upravo zbog takvih posebnosti, Primorsko-goranska županija potiče i podržava aktivnosti koje će u konačnici doprinijeti unapređivanju proizvodnje i visokoj vrijednosti kakvoće meda. Raduje nas što se „Prva nacionalna konferencija o vrednovanju kakvoće meda" u Hrvatskoj, održava upravo u Opatiji, jednom od najljepših gradova naše Županije. Vjerujemo da će ovo važno okupljanje znanstvenika i stručnjaka za vrednovanje kakvoće meda biti putokaz struci i našim pčelarima u daljnjem unapređivanju i razvijanju pčelarstva, u zaštiti i povećanju broja pčelinjih zajednica, i u proizvodnje meda visokih ekoloških i prehrambenih vrijednosti. Vrijednim organizatorima Konferencije, Katedri za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Primorsko - goranske županije i suorganizatoru Konferencije, Udruzi za promociju i primjenu ekološke pčelarske etike "Biopčela", čestitam na uloženom trudu, a svim sudionicima Konferencije želim uspješan rad.

Jamči li europska regulativa kvalitetu u proizvodnji meda?

Is European regulation a guarantee of quality honey production?

Gian Luigi Marcazzan

CRA - Honeybee and Silkworm Research Unit,

Via di Saliceto 80, 40 128 Bologna

Kvaliteta je vrlo širok pojam i obuhvaća brojne korake unutar cjelokupnog prehrambenog lanca. U ovoj raspravi osvrnut ću se na sam proizvod, te kvalitetu koja na koju može utjecati pčelar u svakoj fazi proizvodnje. Med se, kao prehrambeni proizvod, izdvaja zbog „vlastite" zakonske regulative. U Europi je tržište meda regulirano Direktivom Europskog vijeća 2001/110/EC. Direktiva se sastoji od samo jedanaest članaka i dva priloga, što ne umanjuje njezin značaj. On je vidljiv iz slijedećeg: Direktivom je dana definicija proizvoda, uspostavljeni su kriteriji sastava meda na zajedničkom tržištu, dane su upute za označavanje proizvoda, s posebnim naglaskom na važnost čistoće samog proizvoda. U Italiji je Direktiva Europskog vijeća usvojena 2004. godine (Zakonska uredba br. 179 od 21. svibnja, 2004). Dva aneksa Direktive predstavljaju najvažnije smjernice. Definicija meda, prema Prilogu I., je jasna i nedvosmislena: „Med jest sladak, gust, viskozni, tekući ili kristaliziran proizvod što ga medonosne pčele (Apis mellifera) proizvode od nektara medonosnih biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina kukaca koji sišu na živim dijelovima biljaka, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari, izdvajaju vodu i odlažu u stanice saća do sazrijevanja." Niti jedna druga tvar ne može se definirati i tržiti kao med. Definicija se može činiti jasnom i očitom, međutim ona to nije. Primjerice, ponekad pčele sakupljaju različite tvari, poput ostataka voćnih sirupa iz proizvodnje u prehrambenoj industriji koji se mogu pronaći u okolišu samih postrojenja, te proizvode takvu vrstu "meda" koja se ne može deklarirati niti tržiti kao med. Istim Prilogom, definirane su različite vrste meda. Ovisno o podrijetlu moguće su dvije vrste meda:  tzv. "cvjetni" ili "nektarni" med, dobiven od nektara biljaka, te "medljikovac""medun", dobiven uglavnom iz izlučevina kukaca koji sišu žive dijelove biljaka ili iz sekreta živih dijelova biljaka. Ostale vrste meda, iskazane prema načinu proizvodnje i/ili prezentiranja navode se kao: med u saću, med sa saćem ili med sa dijelovima saća, cijeđeni med, vrcani med, prešani med i filtrirani med). U "Prilogu II - kriteriji sastava meda", dane su važne tvrdnje. Prilikom stavljanja meda na tržište koji je kao takav namijenjen prehrani ljudi, medu se ne smije dodavati bilo koji dodatak ili aditiv. Nadalje, izuzev pekarskog meda, med ne smije: posjedovati bilo koji strani/dodani okus ili miris; biti u stanju začetka fermentacije, imati umjetno izmijenjenu kiselost odnosno biti zagrijavan na takav način da prirodni enzimi budu uništeni ili inaktivirani u znatnijoj mjeri. U istom Prilogu, dane su i granične vrijednosti fizikalno-kemijskih parametara za med namijenjen stavljanju na tržište. Ti limiti su uglavnom jamstvo potrošačima vezano za osnovnu razinu kvalitete i izvornosti hrane, a kao nastavak na navedeno, jedan od glavnih EU propisa (Commission Regulation (EU) No. 37/2010 of 22 December 2009) regulira osiguranje sigurnosti obzirom na prisutnost kemijskih rezidua u hrani. Sve navedene definicije, tvrdnje i pravila omogućuju nam stvaranje vrlo čiste slike o proizvodu, te prepoznavanje njegove povezanosti sa prirodom. To ga, kao takvog, podiže na višu razinu sa slikom prirodne i „zdrave" hrane. Ipak, ovi kriteriji jamče samo minimalnu kvalitetu meda što ponekad nije dovoljno. Direktiva određuje široki spektar graničnih vrijednosti fizikalno-kemijskih parametara, no u pojedinim slučajevima važni parametri kvalitete poput hidroksimetilfurfurala (HMF), vlage i aktivnosti dijastaze, nisu dovoljno jamstvo za proizvod visoke kvalitete. Posebice najviša dozvoljena količina za udio vode u medu postavljena vrlo visoko (20%). Ona i kao takva može dovesti do tzv. „fermentacije" meda, a takav proizvod se ne smije stavljati na tržište. Udio HMF-a u medu povezan je sa svježinom odnosno starošću meda - što je njegova vrijednost niža to je proizvod „svježiji". Maksimalna dozvoljena razina HMF-a utvrđena zakonom vrlo je visoka - 40 mg/kg a kao rezultat toga, med koji i "nije tako svjež" bio bi u skladu sa propisom. Sigurnost i čistoća su zajednički postavljeni uvjeti za svu hranu pa se i podrazumijevaju kao takve. One su zakonski preduvjeti, a potrošači imaju povjerenja u onaj zakon kojim se oni osiguravaju. Pojam sigurnosti se odnosi na kontaminante koji mogu dospjeti u med iz okoline, tijekom tretiranja pčela ili tijekom procesiranja meda. Važno je da pčelar obavlja djeluje na način da se izbjegne kontaminacija. Čistoća je povezana sa izvornošću proizvoda, te mora biti u skladu sa navodima Priloga I. Kao što je već spomenuto, navedeno je zajamčeno Direktivom 2001/110/EC. U današnje vrijeme, jednostavno nazivlje "Med" nije dovoljno za osiguranje prodaje toga proizvoda potrošačima te je stoga potrebno definirati različite razine kvalitete. Potrebno je diferencirati različite tipove proizvodnje kako bi proizvedeni med dobio na vrijednosti, te se na taj način proširilo tržište. U tom cilju, koriste se različite oznake poput oznaka izvornosti i zemljopisnog podrijetla, tradicionalnog ugleda, eko-proizvod, itd. Navedene oznake predstavljaju načine proizvodnje regulirane propisima koji propisuju strože granice za kontrolu kvalitete. Kvaliteta i diferencijacija su ključni čimbenici u ispunjenju ovog izazova, no kvalitetu treba promicati i o njoj vršiti edukaciju. ili