Katedra za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko - goranske županije u suradnji s Udrugom za promociju i primjenu ekološke pčelarske etike „Biopčela" organiziraju 8. travnja 2011. godine u hotelu „Opatija" u Opatiji Prvu nacionalnu konferenciju o strategiji vrednovanja kakvoće meda.

Konferencija je tematski vezana uz percepciju i valorizaciju kvalitativnih značajki najvažnijeg pčelinjeg proizvoda - meda u Republici Hrvatskoj, ali i zemljama Europske unije s kojima RH graniči. Na konferenciju je pozvano niz uvaženih stručnjaka za vrednovanje kakvoće meda, predstavnika akademskih zajednice Hrvatske, Italije i Slovenije. Oni će iznijeti vlastita iskustva i najnovije spoznaje vezane uz percepciju i valorizaciju kvalitativnih značajki meda. O slovenskom medu od medne rose i njegovim svojstvima govorit će gošća s Biotehnološkog fakulteta u Ljubljani Mojca Korošec od 14,40 sati.

Slovenski med od medne rose: svojstva meduna smreke i jele

Mojca Korošec¹*, Jasna Bertoncelj¹, Terezija Golob¹ in Urška Kropf²

¹Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Jamnikarjeva 101, SI-1000 Ljubljana

² Tehnološki center Poli-Eko, Kidričeva 25, SI-3000 Celje

Sažetak

Velika raznolikost vegetacije te zemljopisna obilježja omogućavaju bogatu i raznovrsnu ispašu za pčele i povoljne uvjete za pčelarstvo u Sloveniji. Stoga, nije iznenađujuće da je u Sloveniji veliki broj registriranih pčelara, 7.679 (MAFF, 2011), te je razina proizvodnje meda po stanovniku među najvišima u Europi. Godišnja proizvodnja meda se u posljednjih deset godina kreće u rasponu od 1.480 do 2.550 tona, što su beznačajne količine meda za velike zemlje proizvođače, no s druge strane sasvim dovoljne za zadovoljenje prehrambenih potreba u Sloveniji. Prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, Slovenci proizvedu između 1.900 i 2.780 tona meda godišnje, od čega se uvozi samo oko 14% (Državni zavod za statistiku Republike Slovenije, 2011.). Glavninu pašnjaka čine šumski predjeli, isprepleteni s obradivim i drugim poljoprivrednim površinama, pri čemu su od osobite važnosti travnjaci. Pčelama dobre pašnjake također predstavljaju usjevi. U prošlosti je to bila heljda, a u posljednjih nekoliko godina to je uglavnom uljana repica (Božić, 2008). Fitogeografske karakteristike omogućuju proizvodnju šest vrsta meda: bagrem, lipa, kesten, smreka, jela, med uljane repice i dvije vrste mješovitog tipa – cvjetni i šumski med. U manjim se količinama u krškom područjima, također proizvodi med od rašeljke, dok je tzv. „primorski medun“ odnosno med „medećeg cvrčka“ (Metcalfa pruinosa) gotovo nestao. Uz pomno i pravodobno postupanje s medom od strane pčelara te važnost ispaše, od najvećeg su značaja za određenu vrstu proizvedenog meda njihova fizikalno - kemijska i senzorska svojstva. Budući da pčele sakupljaju nektar biljaka na prilično velikom području, razumljivo je da sirovina za med nikad nije nektar ili medna rosa samo jedne biljne vrste. Obično govorimo o dominantnom podrijetlu nektara ili medne rose, koje se utvrđuje pomoću peludne, fizikalno - kemijske i senzorske analize. Unatoč tome što je određena vrsta nektara ili medne rose dominantna, njezin je udio u medu tijekom godina podložan promjeni, što ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući i vrijeme. U primjeru meduna, količina dobivene sirovine u velikoj mjeri ovisi o razvoju lisnih uši, kukaca koji izlučuju slatki sok (mednu rosu). Razumljivo je da obilne ispaše smreke i jele nisu česte, stoga pčelari u drugoj polovici godine često dobivaju „šumski“ med, koji je mješavina medne rose listopadnog drveća i četinjača, što također utječe na njegova fizikalno - kemijska i senzorska svojstva. Suprotno tome, u sezoni povoljnih uvjeta s lakoćom dobivaju med u kojem prevladava medna rosa smreke odnosno jele. U Sloveniji se tradicionalno proizvode medun smreke i medun jele, gdje su kao takvi i poznati, dok se u mnogim zemljama med u kojem prevladava medna rosa četinjača ne svrstava u određene podvrste, već se deklarira samo kao šumski med ili samo medun. U stručnoj literaturi ne postoji mnogo podataka o karakteristikama meduna smreke i jele, stoga će se u nastavku rada prikazati metode koje su korištene pri karakterizaciji ovih vrsta meda, te pojedina svojstva u kojima se te dvije vrste razlikuju.

Tehničke informacije o Konferenciji, prijava sudionika, informacije vezane uz eventualni hotelski smještaj sudionika možete potražiti na internetskoj stranici  Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije OVDJE.