Studeni je vrijeme kada moramo na pčelinjaku osigurati potpuni mir od nas samih, a i od uznemiravanja ptica i glodavaca. Ovo je vrijeme kada treba poraditi na aktivnom doprinosu radu svoje pčelarske udruge, vrijeme održavanja predavanja, seminara, društvenih susreta, edukacije i djelatnog unapređivanja potrošnje naših proizvoda. Ovo je vrijeme kada se intenzivira i rad u skladištu pčelarske opreme i materijala, vrijeme čišćenja, popravaka i izrade nove opreme i pomagala. Obzirom da je varoa ove godine imala šansu razviti nekoliko generacija više nego li prethodnih godina nesumnjivo je ima više u našim košnicama. Stoga se i približava vrijeme tretiranja oksalnom kiselinom.

Ako smo pčelama osigurali jaku maticu i dovoljno hrane još ne znači da će društvo uspješno prezimiti zimu. U Pčelarstvu J.Belčića i suradnika - šestog izdanja iz 1985 godine lijepo je opisan i treči stup uspješnog prezimljavanja, a to je mikroklima košnice!

Pravilna ventilacija je za dobro prezimljenje također vrlo važna. Pčelinje je gnijezdo preko zime obavijeno slojem vlažnoga zraka koji je nešto topliji od vanjskog zraka. Kako toplina, tako i vlažnost tog omotača potječe iz samoga gnijezda, jer svaki kilogram potrošenog meda stvara kilogram vode koja treba da izađe iz košnice u obliku pare.

No taj omotač štiti gnijezdo od neposrednog utjecaja vanjske temperature. Ako su košnice izložene vjetru, strujanje vjetra oko košnica neposredno će izvlačiti taj topli omotač i time sve više hladiti vanjsku površinu gnijezda. Posljedica toga bit će veći potrošak hrane, često u tolikoj mjeri da će pčele do proljeća potrošiti i do 90 posto zimske zalihe. Ako pčele moraju trošiti više hrane, one, prirodno, stvaraju i više vlage koju stru­janje zraka odnosi ne samo kroz leto nego i u prostore košnice gdje se zgušnjava u rosu i kapljice koje s poklopca pa­daju i po pčelama. Time ih uznemiruju, a one, uznemirene, troše još više hrane i stvaraju još više vlage. Mokro i pljesnivo saće oko gnijezda i mokre stijene pokazuju na proljeće da su pčele bile uznemirivane i da su trošile više hrane nego što bi trebalo u normalnom zimovanju.

Zato je zimska zaštita od vjetra u našim sjevernim krajevima neobično važna. Gdje nema prirodnog zaklona, najlakše možemo sačuvati pčelinjak od vjetra katranskim papirom kojim se cijeli red košnica dobro pokrije i optereti težim predmetima (ciglom i sl).

Ako se pravi vjetrobran od dasaka, treba da se između pojedinih dasaka ostavi razmak od 4 cm koji će djelovati na razbijanje vjetra. Inače bi se vjetar svom silinom preko dasaka obarao na košnice.

Postepeno izlaženje malih količina topline kroz gornje leto odnosi u normalnom zimovanju sobom pomalo i suvišnu vlagu iz košnice. Ali, ako je pčelinjak na nekom nizinskom i vlažnom mjestu, gdje se talože magla i vlaga, ta veća vanjska vlaga sprečavat će ne samo izlazak vlage iz košnice nego će prodirati i 11 samu košnicu. Budući da pčele zimi ne provode ventiliranje, nastat će u košnici slična situacija kao i zbog djelovanja vjetra.

Da bi se omogućio izlazak vlage kroz jedino donje leto, ono bi trebalo da je relativno veliko, da se prostire npr. cijelom dužinom košnice. No takvo leto imalo bi svoju lošu stranu, propuštalo bi u košnicu mnogo hladnoće. Izlazak vlage najbolje omogućuje gornje leto, pa bilo ono i najmanje.

Postoji dobar način za odvod vlage iz košnice i bez gornjeg leta, a to je njezino ispuštanje kroz poklopac u prostor za utopljavanje. Za tu svrhu ukloni se čep na poklopcu i na njega namjesti komadić žične mreže, a preko cijelog poklopca materijal za utopljavanje.

Za materijal kojim se košnice utopljavaju najbolje služe prošiveni jastuci od rogoza ili slame debeli oko 3 cm, ispod koji se na poklopac naslaže novinski papir. Svi krovovi na­stavljača i položenih košnica moraju imati tzv. okapnicu na obodu krova da se kiša ne podlizuje i ne vlaži stijene košnica.

Srednje jakim zajednicama u nastavljačama treba suziti gnijezdo dvjema pregradnim daskama, tako da pčele gusto pokrivaju okvire. Jakim zajednicama dobro je gnijezdo ograni­čiti na 9 okvira dvjema tankim drvenim pregradama, bez obzira imaju li nastavak s hranom sa cijelim okvirima ili polumedišnim. Ako ovakve pregrade i neće dopirati do podnice, one će ipak znatno pridonijeti čuvanju topline u proljetnom razvoju.

Zajednice u lisnjačama zaštićuju se međusobno, pa vanjske površine njihovih stijena ne hladi vanjski hladan zrak. I pološke su u tom pogledu dobro zaštićene jer su redovito građene od dvostrukih dasaka, a pčelinja gnijezda u njima ograđena dvjema pregradnim daskama.

Na leta treba postaviti češljeve od lima protiv miševa. Ako košnice stoje pri zemlji na podnožju američkog tipa, najviše su izložene uznemirivanju od miševa. Na pčelinjacima gdje ima sitnih miševa, rovki, moraju se na leta postaviti ne limeni češljevi, već komadići matičnih rešetki jer rovke samo kroz njih ne mogu proći. Na položenim košnicama koje obično stoje na nogama dovoljni su i limeni češljevi.

Najzad, na leta je dobro prisloniti daščice, jer će one sprečavati udarce vjetra, nanos snijega, napad sjenica, a i omogućiti mirniju izmjenu zraka u košnici.