S kolovozom krećemo u novu pčelarsku godinu. U ovom mjesecu su vrućine nešto sasvim uobičajeno, no one spale svaku pašu. Stoga mnogi pčelari već od srpnja u hranilicama drže šećer u kristalu, a u blizini košnica obilje vode. Izvrsne pojilice osmislio je kolega Božo Čehulić pa bi ih, ovisno o veličini pčelinjaka, trebalo postaviti u blizini nekoliko. Za kolovoških vrućina voda je prvorazredno pitanje za kvalitetnu pripremu pčela za zimu.

U kolovozu planiramo slijedeću sezonu. Oslabljene zajednice treba ukloniti ili spojiti, a obavezno je i ljetno tretiranje protiv varoe, ako to još nismo napravili, i to nekim od biološki prihvatljivih sredstava kao što su Rotenon ili Apiguard. Izgradnja trutovskog saća i osnova prestaje i one djelomično izgrađene okvire najbolje je izvaditi iz košnice. Pčele izbacuju trutove iz košnica, pa ih se može u sumrak vidjeti u hrpicama na letu ili pred košnicama.

Matica smanjuje nesenje, a pčele zalihe meda prebacuju iznad legla, što je zgodan trenutak da se svi okviri, djelomično ispunjeni medom i peludom stave u donji nastavak kako bi ih pčele očistile i njihov sadržaj prebacile tamo gdje će im biti najdostupniji tijekom zimovanja. Oni koji pčelare s mednom kapom (u polunastavku), svakako će ju premjestiti na najdonju poziciju, a pčele će razmjestiti med kako im najbolje odgovara za zimske mjesece.

Mnogi pčelari zamjenjuju prvi i deseti okvir u medištu okvirom sa satnom osnovom. Time se povećavaju vijenci zaliha na centralnim okvirima, a klupko se izdužuje i više ili manje zauzima i donji nastavak. U proljeće, kada se na tom okviru primijeti da ga je pčela počela izvlačiti vrijeme je za proširenje košnice.

Polovica kolovoza je najbolje vrijeme za dopunjavaje zimskih zaliha šečernim sirupom. Prihrana se provodi gustim sirupom (2 dijela šećera : 1 dio vode) u velikim obrocima s pauzama od 2-3 dana. Dodatkom velikih količina šećernog sirupa prihrana kratko traje, te se izbjegava prevelika aktivacija matice na zalegu, kako bi se što manje iscpljivale hraniteljice legla. Pauze su potrebne kako bi pčele kvalitetno invertirale i «osušile» sirup. U suprotnome može doći do spremanja sirupa s prevelikom zaostalom vlažnošću ili do naknadne kristalizacije, što ima za posljedicu proljev i nozemozu tijekom zime i proljeća.

Šećer je nužno zlo i više putase je pokazalo da pčele na šećernim zalihama prezime u većem broju, ali u proljeće ulaze oslabljene siromašnom prehranom, tako da ih one brojčano slabije, ali prezimljene na laganom prirodnom medu, sustignu i prestignu u razvoju.

Kranjska pčela dobro prezimljava i kao mali pčelac. Ovo je vrlo važno znati jer gradski rojevi koje smo ovog ljeta skupljali bili su u većini male kilaže. Takovima bi iz jačih zajednica trebalo dodati par okvira meda, a svoju pravu vrijednost pokazati će narednog proljeća intenzivnim rastom kojim će ubrzo dostići, a i prestići brojna društva koja su u zimu ušla snažnija. U (pre)jakim pčelcima produljuje se period zalege matice, iscrpljuju se kolovoske pčele koje su osnova za proljetni razvoj, a produženi period legla produljuje i varoin reproduktivni ciklus.

Lokacija i mikroklima pčelinjaka je glavni faktor koji određuje koliko će zaliha biti potrebno, ali pčelci s maticama koji su «proizvedene» na tom pčelinjaku zacijelo manje troše od onih koji su te godine doveženi ili «opremljeni» maticama s drugih lokacija. Negdje će trebati samo 12-tak kg, a drugdje i do 20 kg zaliha.