Zima je pred vratima i nastupa vrijeme za uništavanje varoe i to najbolje oksalnom kiselinom. Upotrebljavamo ju kad se u košnicama izlegne zadnja leglo, a to je obično koncem studenog ili početkom prosinca - što svakako ovisi o mikroklimatskim uvjetima na pčelinjaku i prosječnim dnevnim temperaturama u ovo doba godine.
Iako na tržištu postoje razne dimilice i sublimatori najpraktičnija je metoda kapanja po pčelama s otopinom oksalne kiseline i šećera u destiliranoj vodi. Rastopinu pripravimo tako, da odmjerimo 600 ml destilirane vode i u tu količinu umiješamo 600 grama šećera. Rastopini, koju zagrijemo na 35-40 °C, dodamo još 35 grama dihidrata oksalne kiseline. Po pčelama kapamo ako vanjska temperatura nije niža od 3 °C ali i ne viša od 10 °C. Pri toj temperaturi najlakše ocijenimo snagu pčelinjeg društva i odredimo odgovarajuće doze. Zagrijanu rastopinu kapamo po pčelama u ulicama pčelinjeg klupka jednakomjerno, tako da pčele neposredno pokapamo s najviše 5 ml rastopine na svaku punu ulicu. Za zatiranje varoa u pčelinjoj zajednici treba nam od 20 do 40 ml rastopine, ovisno o  snazi društva. Postupak na zimskim pčelama možemo ponoviti još jedanput, jer pri češćoj upotrebi oksalne kiseline dolazi , radi njenoga koncentriranja u organizmu, do trovanja i smrti pčele.

Detaljnija razrada upotrebe oksalne kiseline objavljena je na internetskoj stranici PU Medun iz Delnica.

Ako smo opisani postupak  izveli pravilno, učinkovitost rastopine oksalne kiseline neće biti manja od 90 posto. Po mišljenju brojnih stručnjaka u proljeće u pčelinjoj zajednici ne bi smjelo biti više od 50 varoa. Ako po zatiranju s oksalnom kiselinom otpadne više od 500 varoa, to je loš znak, jer je u pčelinjem društvu mnogo invalida. To je također vrlo slaba poputnina za nadolazeću pčelarsku sezonu i dokaz, da u prijašnjim akcijama zatiranja nismo bili dovoljno uspješni. Te greške, na žalost, sada više nije  moguće popraviti, jer ne postoji sredstvo, koje bi zacijelilo rane invalidnih pčela.