Kada bismo trebali odgovoriti na pitanje koje je porijeklo vode, bez koje NEMA života, sigurno da ne bismo rekli da mu je podrijetlo u vodiku, doduše uz nešto manji dodatak oksida. No bez ikakvog daljnjeg filozofiranja o transformaciji i kemiji, fizici i fizikalnim procesima možemo ustvrditi da vode ima posvuda, u nama i oko nas, u cijelom svemiru.

No kada govorimo o porijeklu pčelinjih proizvoda onda nas većina na prvu loptu pomisli na njihovo biljno porijeklo. Što je potpuno netočno, za nas pčelare neprihvatljivo i u krajnjoj konsekvenci štetno.

Od svih pčelinjih proizvoda jedino bi se, EVENTUALNO, moglo prihvatiti da je cvjetni prah, kojeg skupljaju pčelari na ulazima pčela u košnice, biljnog podrijetla. No i tu treba biti oprezan jer pčela skupljajući cvjetni prah svako zrno dotakne svojim jezikom, predaje mu nešto svoje sline i tako gradi grudicu koju smo mi potom, prije njenog unosa u košnicu, pokupili. No zrno koje uđe u košnicu VIŠE NIJE BILJNOG PORIJEKLA. Krilati farmaceuti u košnici TRANSFORMIRAJU pelud u nešto sasvim drugo - u PERGU. I to je sad ISKLJUČIVO proizvod košnice i porijeklo mu je ISKLJUČIVO košnica. Spektogram cvjetnog praha i spektogram perge pokazuje da se radi o dva potpuno različita materijala.

Isto tako spektogram nektara i spektogram meda pokazuje da se također radi o dva potpuno različita materijala. Pretvorba (transformacija) nektara u med nastupa pod utjecajem izlučevina pčele te „farmaceutskom" tehnikom i tehnologijom pčelinje zajednice. I kao gotov proizvod pčelinje košnice med je neponovljiv materijal u svemirskim razmjerima.

Teza čelnika „HPS-a" da je propolis „spreman" za „listu ljekovitih biljnih pripravaka" je ordinarna glupost i direktna posljedica neukosti i nepismenosti.

Znanstvena farmaceutika tvrdi da je „propolis u ljekarništvu vrlo neuobičajena droga", te da mu „sastav nije isti na biljci i u košnici", odnosno da je „uloga pčele odnosno enzima submadibularnih žlijezda ključna u promjeni sastava" smola vršnih pupoljaka, prvenstveno, drvenastog bilja, te da „iako biljnog podrijetla(?), vrlo je stabilna droga."

Svojim radovima naša znanost je utvrdila da „iako različitog sastava, različiti KEMO-TIPOVI propolisa imaju vrlo sličan učinak à zašto?" (dr. I. Kosalec, Dani meda u Zagrebu 2009.).

I u odgovoru na ovu dilemu naših znanstvenika krije se i odgovor ZAŠTO PROPOLIS i ostali pčelinji proizvodi NISU BILJNOG PORIJEKLA, jer su biljnu "sirovinu" pčele svojim dodacima i tehnološkim postupcima preobrazile u samo sebi svojstvene proizvode.

U CIJELOM SVEMIRU postoje jedino i isključivo u pčelinjim košnicama. I u košnicama je i farmaceutika, kemija, fizika, u svemirskim razmjerima izuzetna transformacija materije i materijala u jedinstvene pčelinje proizvode. Njihova kemijska stabilnost, trajnost i fascinantna učinkovitost na ljudski organizam pčelinje proizvode izdvaja iz bilo čega što je ljudskom rukom i umom napravljeno ili drugim prirodnim procesima nastalo. Ovdje ipak treba izdvojiti „kolijevku života" košnice - matičnu mliječ. Ona je čarolija za sebe, ali isključivo dok je u košnici. Vrlo je termo labilna i već na sobnoj temperaturi izvan košnice u tren izgubi sva svoja čarobna svojstva. Pa su priče o nekakvom „oplemenjivanju" meda matičnom mliječi bajke kojima ne bismo trebali varati svoje kupce. Postupak liofilizacije donekle sačuva vrijednosti ovog posvemašnjeg čuda prirode, ali liofilizirana matična mliječ ne može se mjeriti s onom neposredno (u tom trenutku) izvađenom mliječi iz košnice.

Imajući u vidu izneseno definirali smo mišljenje da bi daljnja pčelarska inicijativa treba ići u smjeru definiranja SVIH oblika pčelinjih proizvoda koji se stavljajuju u promet, na tržište, na način da se on definira novim Pravilnikom o kakvoći pčelinjih proizvoda kao jedinstvene grupe proizvoda.

Damir Rogulja