Bayer je izuzetno moćan zagađivač i unatoč tome što je nesumnjivo utvrđeno da neonikotinidi i u beskrajno malim količinama ubijaju pčele te da pesticidi koji ih kao aktivnu supstancu sadrže predstavljaju izuzetnu prijetnju za opstanak pčela svoju rabotu nesmetano nastavlja i dalje kako u Hrvatskoj tako i diljem svijeta.

Upravo je u tijeku kampanja kojom reklamiraju Poncho, Gaucho i Mesurol (oglas iz Gospodarskog lista broj 5 od 15. ožujka 2009.). I potpuno je izvjesno da ćemo i ove godine imati masovna uginuća pčelinjih zajednica.

Jučer nas je kolega Frangen obavijestio da se u njegovom susjedstvu priprema tabla od oko 150 ha kukuruza.

Do nedavno ništa čudno, ali danas je to potpuno sigurna naznaka da će svi pčelari koji su do 2-3 km od te table imati ozbiljne gubitke, a oni koji će biti bliže ostat će bez svojih pčela.

Kako to funkcionira pogledajte u biotestu kojeg su napravili Talijani s kapljicama rose (nektara) skinutih s tretirane i netretirane mlade stabljike kukuruza upravo s pesticidima navedenim u Bayerovom oglasu.:

http://firenze.repubblica.it/multimedia/home/4468701?ref=rephpsp4

No, nije opasnost samo u toj godini i od tog kukuruza. Rezidue tog otrova ostaju još barem tri godine u tlu, a ako je nakon kukuruza, po plodoredu, recimo šećerna repa evo ovog vraga i u šećeru. Na pčelu djeluje kao nervni otrov i logično je da pčele koje smo dohranjivali s tako kontaminiranim šećerom izgube kompas i nakon što izlete iz košnice više se u nju neće znati vratiti

Na svojoj koži sam to iskusio prošle godine. Na nešto više od 100 m od mog pčelinjaka susjed je posijao kukuruz, na površini od oko 1 ha. I ne samo da je posijao nego je još i u podne, bez ikakvog upozorenja, tretirao polje protiv korova (na slici). I naravno da sam ostao bez letačica. Gotovo polovica društava mi je odmah stradala, a druga društva sam jedva izvukao. A u ljeto kada je kukuruz počeo klasat ostao sam i po drugi put bez dobrog dijela letačica i u zimu ušao sa nikad slabijim zajednicama.
I kome se možeš žaliti - NIKOM, i tko nam može pomoći NITKO, i koga briga za nestajanje pčela NIKOG, sve do momenta kada ćemo definitivno ostati bez pčela.

Možda tračak nade daje današnja odluka Skupštine HPS-a da se intenziviraju aktivnosti na uvrštenju Apis Melifere Carnice u crvenu knjigu ugroženih vrsta Republike Hrvatske. Pa ćemo možda nakon toga naći sugovornike koji bi nam pomogli da ovu Bayerovu pošast maknemo s naših polja i livada.