RANA DIJAGNOSTIKA AMERIČKE GNJILOĆE PČELINJEG LEGLA

Ivana Tlak Gajger, Zdravko Petrinec

Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela,

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Heinzelova 55, 10000 Zagreb, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

SAŽETAK PREDAVANJA ODRŽANOG U GUDOVCU 2009. GODINE

Američka gnjiloća pčelinjeg legla je zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae. Bolest je raširena posvuda u svijetu i nanosi velike ekonomske gubitke u pčelarstvu i gospodarstvu pojedine zemlje.

U nepovoljnim uvjetima uzročnik stvara jako otporne spore koje zadržavaju vitalnost više desetljeća. Zbog otpornosti spora, tvrdokornosti bolesti i utvrđivanja u 50,00 % do 70,30% pozitivnih uzoraka saća, od ukupno dostavljenih na pretrage na Zavod u posljednje tri godine smatramo da je nužno provoditi ranu dijagnostiku američke gnjiloće. Na taj način bi se stručnim i detaljnim pregledom pčelinjih zajednica na terenu, brzom i točnom ranom dijagnostikom, te brzim i stručnim mjerama suzbijanja tijekom nekoliko godina broj bolesnih pčelinjih zajednica od američke gnjiloće pčelinjeg legla trebao smanjiti.

Stanje zajednica
Zbog povratka zime kasni proljetni razvoj pčelinjih zajednica. Nepovoljno vrijeme usporilo je i temeljit pregled svih zajednica na pčelinjaku. Zbog toga pri otvaranju košnica prvenstveno pazimo na zalihe meda i peluda. Kraj zime i početak proljeća ove godine nisu bili naklonjeni pčelama. Ukupno je bilo tek nekoliko toplijih dana, za kojih su pčele mogle izići na pročisne izlete i unijeti nešto peluda od lijeske i proljetnog cvijeća. Također, mogle su i iz udaljenijih dijelova košnice približiti hranu klupku u kojemu su njegovale prvo leglo. Kako se toplo vrijeme nije odužilo, nisu pretjerano razvile leglo. To je dobro, jer prijeti manja opasnost da se prekomjerno razvijeno leglo prehladi, ali je i vidljivo usporilo razvoj i snagu zajednica. Ovakve prilike najviše su pogodile zajednice u košnicama sa širokim, ali niskim okvirima kakvi su u LR nastavljačama, a osobito ako su bile uzimljene u jednom nastavku. Bolje su prošle zajednice u košnicama s visokim okvirima kao AŽ ili DB nastavljače. Kako bismo dobili uvid u stvarno stanje zajednica, morali smo ih pregledati u drugoj polovici ožujka. Ako to nismo učinili, svakako trebamo što prije otvoriti košnice i vidjeti kolike su zalihe hrane, kako bismo mogli poduzeti iduće korake u proljetnom razvoju.

AŽ košnica je uspravni drveni ormarić, podijeljen na dva jednaka dijela. Sa zadnje strane ima otvor sa vratima, a sa prednje dvije poletaljke. U košnici je smješteno 20 okvira za saće od kojih 10 u donjoj polovici služe za plodište, a 10 u gornjoj za medište. Svi okviri su istih dimenzija, a pri unošenju smještaju se uzdužno na nosače okvira. Plodište i medište su sa zadnje strane košnice zatvoreni prozorčićem. U plodišni prozorčić je umetnuta hranilica, a u medišni odgovarajući okvirni uložak sa mrežicom za provjetravanje košnice. Vrata košnice su na pokretnim šarkama, a tijelo košnice (obod ormarića) sa zadnje strane je pričvršćeno metalnim ugaonim okvirima. Dimenzije AŽ košnice - standard su 625 x 420 x 625 mm.

Stjepana Majseca

UVOD

Ovim tekstom s pripadajućim color-crtežima želim pomoći mladim pčelarima, ali i onima s manje iskustva, kako bi savladali i u pravom trenutku obavili neke poslove o kojima ovisi uspjeh u pčelinjaku. Na određen naćin tekst s crtežima ukazuje i na tijek zbivanja u pčelinjoj zajednici da bi se lakše razumjelo zašto se određeni posao mora obaviti upravo onda kada u razvoju dođe do kritične točke koja bi mogla ugroziti naša opravdana očekivanja.

Bit ću sretan ako ta moja želja padne na plodno tlo i bude pravilno iskorištena.

Pozdrav pčelarima «S pčelama do zdravlja i radosti»

Mnogi pčelari su skloni raznoraznim inovacijama što je dobro ali ne valja pretjerivati. Dobro je prilagođavati se alatima i oruđu ali i njih sebi no u svakom takvom poduhvatu važno se pridržavati standardnih mjera za pojedini tip košnice.

Najrašireniji tip košnice u Hrvatskoj je LR pa se standardnih mjera treba pridžavati. Osim toga ako osim samogradnje koji put iz nužde budete morali kupiti recimo samo okvire, a izradili ste nastavak izvan standarda, može se desiti da ćete ih morati prilagođavati što će biti skuplja pita od tepsije.

Parafin kao sredstvo zaštite i dezinfekcije košnica i pribora

Košnice se mogu zaštititi od vlage na razne načine. Tehnika zaštite parafinom manje je poznata i rijetko se primjenjuje. Ovdje opisana metoda rezultat je višegodišnjeg iskustva jakog profesionalnog pčelara, koji je napustio klasičan način zaštite bojanjem i s uspjehom primjenjuje isključivo metodu zaštite parafiniranjem. Iskustvo je pokazalo, da je parafiniranje do sad najtemeljitiji i najjeftiniji način zaštite drvenih dijelova košnice od vlage. Cijena po košnici bitno je niža od zaštite bojanjem, a sam postupak brz i jednostavan. Vijek trajanja tako zaštićenih dijelova vrlo je dug. Istovremeno se ovim postupkom vrši kompletna i besprijekorna dezinfekcija svih tretiranih dijelova košnice. Parafin ni na koji način ne šteti leglu ni pčelama, koje na njega nadograđuju vosak i propolis. Moljac ne oštećuje parafinom zaštićene dijelove košnice.

Radionice Hrvatskog pčelarskog saveza

- PČELARSKA DRUŠTVA U KOMUNIKACIJI S MEDIJIMA

Mnoga naša društva organiziraju natjecanja, pčelarske izložbe, grupne prodaje meda i sl. Sve to s ciljem daljnje popularizacije potrošnje meda i ostalih pčelinjih proizvoda.

Da bismo bili još uspješniji pokušat ću opisati potrebne radnje koje bismo trebali obaviti da takve akcije (event) budu još uspješnije.

Ovaj tekst bi mogao biti priprema za neke buduće radionice gdje bismo sa zainteresiranim kolegama proradili temu na simulaciji ili stvarnoj pripremi i organizaciji jednoga pčelarskog eventa.

Postavili bismo plan i program događaja, a na radionici bismo proradili intenzivne komunikacije s medijima uoči same akcije, za vrijeme realizacije i nakon nje. Pokušali bismo izraditi i cjelogodišnju strategiju komuniciranja s medijima jednoga pčelarskog društva. Obuhvaćala bi sudjelovanje članova udruge u tematskim emisijama ili napisima u medijima koji njeguju prirodnjačke, ekološke ili ruralne teme u sredini u kojoj pčelarska udruga djeluje.

Ja užičavam između satonoše (gornje letve) i donje letve. Na satonoši sam prvu rupu bušio 2.5 do 3 cm od ruba, drugu od nje udaljenu 5-6 cm, a treću tako da sam odredio sredinu i od sredine na svaku stranu 2,5 do 3 cm dođe rupa. Kod bušenja razmake označim olovkom na stolu, a prvo izbušim tri rupe do sredine, okrenem okvir za 180° i izbušim ponovno tri rupe. Kod donje letve prva rupa mi je od početka udaljena 2,5 do 3,0 cm, a drugu i treću odredim tako da označim sredinu između druge i treće rupe na satonoši prenesem tu udaljenost na donju letvu i od nje na svaku stranu 2,5 do 3,0 cm bušim rupu. Tri rupe s jedne strane i tri rupe s druge strane. Kod ponovljenog bušenja koristim stari okvir za ucrtavanje oznaka koje služe kao vizualna vodilica pri bušenju svake rupe. Za bušenje pripremim dasku širine 8-10 cm i na rubovima krajeva pribijem letve debljine razlike između debljine satonoše i debljine donje letve (oko 2 mm). Te letve su na jednom kraju pribijene do kraja daske, a na drugom je ostavljen razmak od oko 3 širine satonoše (vidi slike priprema bušenja). Prvo izbušim sve satonoše, a potom donje letve.
Bušilicu i pomoćnu dasku fiksiram malim stegama (Bauhaus), a točnu visinu dobijem tako da podmećem pod pomoćnu dasku (ili bušilicu) listiće papira (iz bloka) dok ne dobijem idealnu sredinu. Idealna sredina bušenja određuje se tako da se probuši rupa, okrene okvir za 180° i ponovno buši na isto mjesto. Borer mora ulaziti u prethodno izbušenu rupu idealno.
Užičavam bez upotrebe čavlića tako da prvo zapertlam (omotam) - 2 puta oko nosača rubne letvice (koji obuhvaća satonošu), malo nategnem žicu i isto tako zapertlam oko „nosa" postranjske letve s druge strane.
Žica je inox, a držim je na nosaču - maloj replici kabelskih nosača. Kolut sa žicom je na osovini između dva drvena nosača pribijena na podložnu dasku, a žica prolazi kroz metalni držač da se kod rezanja ne zapetljava.
Uvoštavam pomoću akumulatora tako da satnu osnovu stavim na žice, prislonjenu na donju letvicu. Satonoša je okrenuta prema meni i pritisnem jedan kraj vodiča na sredinu, a drugi na početak, i nakon kratkog vremena prebacim vodič na drugi kraj. Tako da se žica utopljava pola po pola.

Damir