Javili su nam se kolege iz tvrtke Preplam d.d. s ponudom plastičnih posuda za med od 1 do 20 litara zapremine. Posude su izrađene od plastike prehrambene kvalitete i imaju sve potrebne ateste.

Ponudu možete pogledati ovdje.

Savjet pčelarske obitelji Bikar iz Sremskih Karlovaca

Poznata pčelarska obitelj Bikar ( Aleksandar i Svetlana) iz Sremskih Karlovaca, svojim kupcima meda uvijek objašnjavaju kako je i kada najbolje uzimati med. Kako kaže gospođa Svetlana, jedan od bitnih stvari ima uloga i kojom vrstom žlice se uzima med.
Možda se nećete složiti samnom da uzimanje meda SAMO drvenom ili plastičnom žlicom propagiraju proizvođači kod kojih med NIKADA ne kristalizira?
Kao pčelari, koji se striktno pridržavamo svih zakona dobre pčelarske prakse, znamo da se med i proizvodi od meda trebaju čuvati u posudama od kiselo otpornog nerđajučeg materijala.

Piše: Saša Ružić

Provođenje mjera dezinsekcije i deratizacije tijekom cijele godine, a naročito zimi, zauzima vrlo važnu ulogu u očuvanju funkcije pčelinjaka, pogotovo u stanju zimskog klupka pčela tijekom zime kada je mogućnost nastanka štete prouzrokovane štetnicima (prvenstveno moljcima, te glodavcima) vrlo velika.

Tijekom provođenja dezinsekcije vrlo je važno, u što je većoj mjeri koristiti metode neotrovne dezinsekcije, kako bi mogućnost kontaminacije samog pčelinjaka i njegova okoliša bila minimalna. Korištenje mehaničkih lovki čiji je sastavni dio hormonski atraktant za pojedine vrste moljaca, svakako je najpoželjniji vid suzbijanja navedenih vrsta. Ciljane vrste (u ovom slučaju moljci) privlači atraktant, te oni bivaju zalijepljeni na podlogu. Ova se metoda primjenjuje za utvrđivanje vrste insekata, procjenu infestacije, kao mjera suzbijanja moljaca, te za monitoring nakon provedene dezinsekcije.

Varoa je nesumnjivo, uz čovjeka, najveći neprijatelj pčela. Suzbiti čovjeka je nerješiv problem i po svemu sudeći on će biti taj koji će na kraju pčeli doći glave. No, drugog neprijatelja na listi, varou, može se staviti pod kontrolu. Osnovno je utvrditi koliko je ima, a potom pomoći pčelama da je se riješe do podnošljivog nivoa. Problem je i u tome što nam je jedan dio varoa tijekom vegetacije dostupan, a drugi nije. No ako uspijemo točno izbrojiti koliko ih imamo na odraslim pčelama u košnici već smo napravili puno. Za takvo prebrojavanje služile su nam raznorazne podnice s ucrtanim poljima ili bez njih na koje su varoe padale ili prirodnim putem ili uz pomoć nekog sredstva kojim smo radi kontrole prethodno tretirali zajednice. Za tu namjenu često se koristio, nimalo bezazleni, amitraz, a i neka druga više-manje vrlo toksična ili kancerogena sredstva. Poneki pčelari pribjegavaju i vizualnom utisku pregleda košnice ili samo leta. Na taj način pokušavaju otkriti da li su pčele manje ili više invadirane varoom. No varoa na pčelama uglavnom živi na čovjekovom oku nedostupnim mjestima u mekanim hitinskim preklopima između pojedinih članaka i to uglavnom ispod pčele i vizualna metoda može nas odvesti u sasvim pogrešnom smjeru, jer kad ju vidimo na pčeli već je njen broj toliki da ugrožava zajednicu.

Malo je onih pčelinjaka koji su nam baš u samom dvorištu i koji su nam dostupni svaki dan. No i u takvim pčelinjacima, posebice ako su s većim brojem košnica, vaga je vrlo značajan pčelarski alat.

Ako takvim uređajem možemo još mjeriti i druge parametre (temperaturu, relativnu vlagu u košnici, kišu izvan košnice i sl), onda imamo na raspolaganju cijeli niz podataka za kvalitetno upravljanje pčelinjakom kako bismo zajednice pravovremeno pripremili za pašu, suzbili rojenje, prihranili ih i sl.

Uz vagu s bežičnim dojavnim sustavom (mobitelom), kao prirodna nadogradnja, može se modularno postaviti cjelokupan alarmni sustav, kao i mreža težinskih senzora ispod više košnica koji će davati potpunu sliku cijelog pčelinjaka.

Piše: Vlatko Milanović, predsjednik komisije za inovacije UP "Pčelinjak"

Imajući u vidu štetnost odstupanja od standarda pri izradi košnica (masovnost proizvodnje tj. povoljna cijena), razmatrati ćemo mogućnost prilagodbe postojećih LR i FR nastavaka (sanduka) pretpostavljenom unapređenju opreme, tj. podnice. Namjera nam je pokazati da se minimalnom intervencijom na postojećim nastavcima može dobiti vrhunski rezultat, odnosno visoka (duboka) podnica koja će zasigurno unaprijediti i oplemeniti pčelarsku praksu, na zadovoljstvo i dobrobit pčelara i pčela. Sazrela je situacija da tehnologiju upravljanja pčelinjim gnijezdom (plodištem) i prostorom ispod, unaprijedimo i prenesemo iz prošlog u XXI stoljeće.

Pod visokom podnicom podrazumijevamo standardni Farrarov nastavak visine 17 cm ili LR nastavak visine 24,2 cm koji se neznatnim intervencijama (da se ne naruši kompaktnost nastavka) pretvaraju u moćan alat za upravljanje cijelom pčelinjom zajednicom.

U znanstvenom radu PONAŠANJE PCELA U OVISNOSTI O TIPU I BOJI KOŠNICA I PODRIJETLA MATICA (Z.Tucak, M.Periškić, T.Tušek i Z.Laktić) istraživanjem je potvrđeno da pčele kod pronalaženja odgovarajućeg medonosnog bilja imaju veliku povezanost i privlačnost s bojom košnice (gdje pčele borave) i boje medonosnog bilja kojeg posjećuju. Pčele zapamte da na određenoj boji cvijeta nađu hranu, a zapamte i boju svoje košnice. To svojstvo dolazi do izražaja kod skupljanja hrane i kod orijentacije u prirodi. Pčele dosta dobro razlikuju predmete kao i oblike pojedinih cvjetova. Pčele ne mogu međusobno razlikovati likove približno jednake veličine, ali raznog oblika (krug, trokut, kvadrat) i veličine da. Kako pčele raspoznaju samo žutu, modro zelenu i tamno modru boju želimo li im olakšati pronalazak njihove košnice, pri povratku s paše, o tome bismo trebali voditi računa.

Ekipa iz Zadruge branitelja za pčelarstvo, inovacije i gospodarstvo ROJ iz Karlovca u petak, 4. studenog održala je prezentaciju svoje bušilice za satne osnove na tribini Udruge pčelara „Pčelinjak" u Zagrebu.

Zadruga je osnovana 2010. godine i u nepune dvije godine uspjeli su svojim inovacijama pobuditi izuzetan interes u hrvatskim pčelarskim krugovima, a i u inozemstvu.

Stroj kojeg su kolege donijeli može bušiti istovremeno 5 ili 6 rupa ovisno da li se buše okviri za lisnjače ili nastavljače. Također je ovim strojem moguće bušiti i postranjske letvice kod horizontalnog postavljanja žica u okvire. Inovator Damir Novaković za rješenje ovog stroja već je dobio niz priznanja na domaćim i inozemnim sajmovima inovacija.

American Bee Journal, February, 1977, Vol. 117 (2): 76, 77

ROY J. BARKER
U. S. Dept. of Agriculture, Bee Research Laboratory
2000 E. Allen Road, Tucson, Arizona 85719

SAŽETAK

Raspravlja se o šećerima koji štete pčelama i o nečistoćama u komercijalnim šećerima. Nema boljeg šećera od čiste saharoze.

Cijena je od primarnog značaja u proizvodnji hrane. No, sladak okus jeftinoće može biti brzo zamijenjen gorkim zbog nedostataka tih jeftinih proizvoda. Visoke cijene stolnog šećera (saharoze) i konjuktura na tržištu meda zahtijevaju od pčelara da iznalaze jeftinije izvore prihrane za svoje pčele. Neki nadomjesci za stolni šećer su ispunili očekivanja, dok drugi nisu. Čimbenici koji ograničavaju učinkovitost ugljikohidrata u prihrani pčela ne mogu se objasniti nazivom proizvoda, već ih je potrebno bolje razumjeti. Neki šećeri koji su hranjivi za sisavce mogu biti štetni za pčele. Razmatranja o toksinima u šećerima trebala bi pružiti uvid u neke probleme u prihrani pčela medarica.

Piše: Vlatko Milanović, predsjednik Komisije za tehnička unapređenja u pčelarstvu Udruge pčelara „Pčelinjak“ i direktor zagrebačke tvrtke Fustis.
Tvrtka Fustis d.o.o. bavi se izdavaštvom, ima vlastitu tiskaru i laboratorij za kreaciju, ispitivanje i provedbu vlastitih inovativnih rješenja. Organizirali su i ogledni pčelinjak na obroncima Zagrebačke gore.

MRAVLJA KISELINA - tretman metodom Fustis

Metanska, formična ili poznatija kao mravlja kiselina, dobila je ime po crvenim mravima iz kojih je prvi put i izolirana. Bezbojna je tekućina, oštrog mirisa. Njena formula je HCOOH. Zajedno s oksalnom i mliječnom spada u grupu organskih kiselina (stvaraju ih organizmi biljaka i životinja).

Prema stručnim izvorima, varooza (bolest koju uzrokuje krpelj varoa) registrirana je u današnjoj Indoneziji 1904, u ovom dijelu Europe pojavila se u Dimitrovgradu (Crna Gora) 1976 /1977, a od pojave varooze u Dalmaciji (1978) mravlja kiselina se upotrebljavala kao alternativno sredstvo u suzbijanju brzoširećeg nametnika. Danas je svjetski afirmirana kao prihvatljiv preparat u organskom pčelarenju. U Europskoj zajednici mravlja kiselina je (uz timol) jedino kemijsko sredstvo dozvoljeno u ekološkom pčelarenju.