Piše: Vlatko Milanović, predsjednik komisije za inovacije UP "Pčelinjak"

Imajući u vidu štetnost odstupanja od standarda pri izradi košnica (masovnost proizvodnje tj. povoljna cijena), razmatrati ćemo mogućnost prilagodbe postojećih LR i FR nastavaka (sanduka) pretpostavljenom unapređenju opreme, tj. podnice. Namjera nam je pokazati da se minimalnom intervencijom na postojećim nastavcima može dobiti vrhunski rezultat, odnosno visoka (duboka) podnica koja će zasigurno unaprijediti i oplemeniti pčelarsku praksu, na zadovoljstvo i dobrobit pčelara i pčela. Sazrela je situacija da tehnologiju upravljanja pčelinjim gnijezdom (plodištem) i prostorom ispod, unaprijedimo i prenesemo iz prošlog u XXI stoljeće.

Pod visokom podnicom podrazumijevamo standardni Farrarov nastavak visine 17 cm ili LR nastavak visine 24,2 cm koji se neznatnim intervencijama (da se ne naruši kompaktnost nastavka) pretvaraju u moćan alat za upravljanje cijelom pčelinjom zajednicom. Odmah se nameće pitanje konstrukcije visoke podnice u smislu da li je zamrežena ili ima drveno (lesonit) dno. Svejedno. Obje inačice su jednako dobre i po svojim su mogućnostima superiornije zastupljenijim niskim podnicama (punim ili zamreženim, tzv. ''antivaroa podnicama''). Ovakva visoka podnica je robusna, što je posebno važno selećim pčelarima, a primjenjivost i fleksibilnost rukovanja je izuzetna. Radovi se obavljaju sa stražnje strane podnice, otvaranjem, jednostavnim skidanjem daske, a da se pčele pritom ne uznemiravaju. Pažljivim pristupom, dimilica (zaštitni znak pčelara) je nepotrebna. Dodatna oprema predviđa lesonitnu ili PVC ploču dimenzija unutarnjih mjera nastavka čiji je integralni dio perforacija za skidanje peluda kao i izlaz za trutove. Okretanjem ili podizanjem rečene ploče, upravlja se pčelinjim društvom.

Postoje različita mišljenja i iskustva vezano za izvedbu visoke podnice, na način da je zamrežena ili zatvorena te slučaj kad je zamrežena i može se zatvoriti pokretnom ladicom. Mišljenja su različita a zaključci su isti; visoka podnica uvijek i svugdje.

Prije daljnjeg razmatranja mogućnosti, postaviti ćemo pitanje; zašto koristiti visoku  podnicu?

Prvi dobar razlog neizravno je dao dr. Wolfgang Ritter (njemački biolog, šef Odjela za pčelarstvo Instituta Freiburg u Breisgau). U svojim referatima po kongresima Apimondije (svjetske pčelarske organizacije) neumorno ponavlja da borbu s varoom treba početi što ranije misleći pritom na poklopljeno leglo u ranoproljetnom razvoju kada je zajednica na svom biološkom vrhuncu (travanj / svibanj). U tom trenutku pčele nagonski započinju gradnju trutovskog legla. Visoka podnica im upravo to omogućava, da blagovremeno, bez intervencije pčelara započinju gradnju trutovskog saća (građevnjaka) na donjim letvicama okvira u prostoru visoke podnice. Trutovske ćelije su neodoljiv mamac i klopka  za varoe. Dvostrukim ili trostrukim isjecanjem trutovskog (poklopljenog) saća tijekom proljetnog razvoja, bez prevelikog uznemiravanja pčela, problem varoe smo sveli na podnošljivu mjeru. Struganjem trutovskog saća (pčelarskim nožem kroz stražnji otvor visoke podnice), vrlo brzo i efikasno provodimo toliko spominjanu i neophodnu biološku borbu protiv varoe (uz znatan prinos kvalitetnog voska). Tijekom proljetnog razdoblja druge mjere tretmana protiv varoe i nisu prihvatljive radi mogućih rezidua u očekivanim prinosima meda tijekom glavne pašne sezone (svibanj i lipanj u kontinentalnoj Hrvatskoj).

Nadalje ćemo se referirati na jedan paragraf  UREDBE VIJEĆA (EZ) br. 1804/1999, 6. Sprečavanje bolesti i veterinarsko liječenje, 6.3. Pri uporabi veterinarskih lijekova u pčelarstvu koje je u skladu s ovom Uredbom poštuju se sljedeća načela:

(e) ne dovodeći u pitanje načelo iz točke (a), u slučaju zaraze grinjom Varroa jacobsoni dopuštena je uporaba mravlje kiseline, mliječne kiseline, octene kiseline i oksalne kiseline te sljedećih tvari: mentola, timola, eukaliptola i kamfora.

Sve navedene supstance se izuzetno lako primjenjuju posredstvom visoke podnice. Isto će svakako biti najzanimljivije ekološkim pčelarima, jer se Uredba odnosi na njih. Uzmimo za primjer dugotrajni tretman mravljom kiselinom koji se provodi na način da se plitki kanistar od desetak litara napuni 15% otopinom mravlje kiseline. Razrijeđena mravlja kiselina se drži u košnici - podnici cijeli mjesec srpanj. Pčele su neutralne prema ovom tretmanu a rezultati obaranja varoe su dobri. Daljnji korak u borbi protiv varoe je takozvani ''zimski tretman'' pčela oksalnom kiselinom koji se također s lakoćom provodi posredstvom duboke podnice metodom sublimacije (isparavanjem kristala).Voluminoznost duboke podnice omogućuje upotrebu svih aplikatora / sublimatora bez obzira na gabarite. Dapače, od nedavno se pojavio novi / stari aplikator, laboratorijska špiritna grijalica, napravljena od stakla, koji ima na vrhu staklenu posudicu u koju se stavlja oksalna kiselina. Izuzetno je jeftin, nema električno napajanje, brzo zagrijava na odgovarajuću temperaturu (180⁰C), a medij koji izgara je ekološki prihvatljiv (špirit), sve u svemu, ''uređaj jako obećava''.

Već spominjani dr. Ritter komentirajući kampanju borbe protive varoe (list ''Die biene'', 2011.) njemački precizno i suštinski je sveo akciju na pet navoda:

1.      Cilj - pčelinja društva u kolovozu trebaju biti bez varoe

2.      Svibanj - isijecanje građevnjaka smanjuje varou na prihvatljivih 50%

3.      Srpanj - tretman odgovarajućim preparatom (mravlja kiselina, timol, kamfor)

4.      Kolovoz - tretman mravljom kiselinom - prihranjivanje

5.      Studeni - završni tretman zajednica oksalnom kiselinom

Dosljedno prenoseći stavove ovog svjetskog autoriteta za patologiju pčela moramo napomenuti da dr. Ritter u svojim izlaganjima neizostavno napominje važnost kontrole uspješnosti primijenjenih tretmana (u podnicu se umetne uložak s mrežom, karton s ljepljivim slojem, papir premazan vazelinom itd., radi vizualizacije invadiranosti zajednica).

Svakako u borbi protiv varoe treba spomenuti i dimna sredstva (lijekove) čija djelatna tvar putem dima ili pare omamljuje ili ubija varou. Najčešće se pojavljuju u obliku natopljenih samogorećih listića. Svjedoci smo da se listići u tijesnom prostoru često ugase prije nego do kraja izgore. Visoka podnica omogućuje bolje sagorijevanje nosača aktivne tvari takvih preparata. Efikasnost tih sredstava se dodatno poboljšava dobrim rasporedom para ili dima u prostoru visoke podnice što osigurava ravnomjerno prodiranje lijeka u ulice plodišta.

Drugi dobar razlog za korištenje visoke podnice odnosi se pčelarsku praksu. Duboka podnica štedi vrijeme i kompenzira pogreške pčelara. Uvijek prisutna dilema svakog pčelara, na koliko nastavaka uzimiti zajednice, postaje banalna korištenjem visoke podnice. Činjenica je da su ''slabije'' i ''srednje'' razvijene zajednice najzastupljenije na svim pčelinjacima i uzimljavaju se na jednom LR nastavku plus visoka podnica (slične zajednice u FR nastavcima uzimljavaju se u dva nastavka plus podnica). Od navedene tvrdnje ne treba praviti ''bauk'' iz razloga što kranjska pčela (Apis mellifica, carnica) i njene podvrste imaju izuzetno brz (buran) proljetni razvoj do velike brojnosti koja naglo opada ljeti. Ako su ispunjene druge pretpostavke za dobro zimovanje (zdravo društvo, mlada matica, valjano odnjegovane ''zimske'' pčele i vijenac meda iznad zimskog klupka), takve zajednice sigurno prezime i razvijaju se u jake do početka svibnja. Kad su zalihe hrane obilne, pčele se dijelom klupka spuste ispod donjih letvica plodišta, u prostor visoke podnice i tako zimuju, dižući se za zalihama hrane kako ju troše.

Tijekom naglog proljetnog razvoja, ako kasnimo s blagovremenim proširenjem plodišta, intenzivno izvaljivane mlade pčele potiskuju starije. Ove se povlače na donju letvicu okvira gdje obrazuju bradu i zapošljavaju se izgradnjom građevnjaka u prostoru visoke podnice. Ako nema dodatnog prostora (visoke podnice), navedena situacija je okidač za stvaranje rojevnog nagona kojeg u komercijalnom pčelarenju nastojimo izbjeći.

Provjetravanje (ventilacija) je kompleksan problem konstrukcije košnice koji se umanjuje upotrebom visoke podnice. Opće prihvaćena je činjenica da je pretjerana vlaga (kondenzacija) veća smetnja zimovanju pčela od bilo koje hladnoće. S druge strane visoka podnica kompenzira nagle udare vjetra kroz leto i narušavanje finog režima mikroklime stvorenog u košnici tijekom zimovanja i ranog proljetnog razvoja. Nadalje, pri nedostatnoj ventilaciji pčele su izložene ''tjeskobi'', zagušenosti, koja vrlo brzo prelazi u rojevni nagon. Visoka podnica svojom voluminoznošću (oko 20 litara) odgađa takav razvoj situacije, a pri seljenju pčela osigurava dovoljno zračnosti tako da je isključena potreba za drugim improviziranim rješenjima.

Nadopuna zimskih zaliha prilikom priprema za uzimljavanje sigurno spada u kompliciranije pčelarske poslove (fizički i vremenski su zahtjevni, a postoji i mogućnost grabeža). Visoka podnica omogućuje stavljanje plitkog kanistra tekuće hrane (10 litara, onog kojeg koristimo pri tretmanu mravljom kiselinom, naravno opranog) i jednokratnim prihranjivanjem završimo dopune zimnice. Jednako dobro i efikasno visoku podnicu koristimo prilikom stimulativnog prihranjivanja, otvorimo zadnju dasku i ulijemo 200 - 300 grama sirupa. Još bolji način je da zajednicama čiji razvoj ubrzavamo damo okvir ili dva poklopljenog meda iz skladišta ili medišta razvijenijih društava. Nekoliko takvih okvira bez  teškoća objesimo u visoku podnicu kroz stražnji otvor. Pčelama je prirodniji pristup kad hranu uzimaju odozdo i takvu unose brže nego kad je pod krovom. Ne treba napominjati da pri tom, u navedenim poslovima, pčele nimalo ne ometamo.

Prilikom oduzimanja medišnih nastavaka, pri ometanju pčela s okvira, one se znatno uznemire pri čemu nerijetko i bodu (da ne spominjemo usisivače i druge strojeve koji svojom rotacijom, vibracijom i bukom dodatno razdražuju pčele prilikom skidanja). Za stražnji otvor visoke podnice postoji nastavak, priručni alat (dvije daske u koje su ugrađene dvije četke) koji efikasno ''briše'' pčele s okvira. Pri tom, laganim provlačenjem okvira između četki ometene mlade pčele padaju direktno u duboku podnicu (prepoznatljivo okruženje) i pri tom se nimalo ne uznemiravaju. Posao se odvija izuzetno brzo i efikasno bez kemijskih sredstava i drugih pomagala.

Sakupljanje peluda je značajna aktivnost za pčelare koji se time bave. Pelud se afirmirao kao dobar proizvod koji ima kupce i za pčelare koji ostvaruju znatnu dobit sakupljajući ga. U upotrebi su eksterni sakupljači čiji je nedostatak što se postavljaju na leto, izvana, pre čemu je potrebno dva ili tri dana da se pčele naviknu na novi pristup. Dodatni nedostatak je izloženost ladice (u koju upada pelud) utjecaju sunca, svjetla ili vlage. Takav kompliciran pristup kosi se s najnovijim principom koji pretpostavlja sakupljanje, vađenje i konfekcioniranje peluda (brzim sušenjem ili zamrzavanjem) tijekom nekoliko sati. Navedene zahtjeve može ispuniti visoka podnica jer ima integriran sakupljač peluda (američkog tipa), koji se laganim podizanjem unutarnje daske stavlja u funkciju, radi / ne radi. Pčelama nije potrebno vrijeme za prilagodbu jer izvan košnice nema nikakvih vidljivih znakova koji bi zbunili pčele i stvorili gužvu pred letom.

Visoka podnica omogućuje iskusnim pčelarima da ''čitanjem podnice'' spoznaju uglavnom sve relevantne činjenice koje trebaju znati vezano za pčelinju zajednicu. Po ostacima i veličini trunja pčelar lako zaključuje o stanju zaliha meda i zimovanju. Ako postoje ostaci pčela, krila, noge i slično, postoji sumnja da se u košnicu naselio miš. Uzimanje uzoraka uginulih pčela iz visoke podnice je jednostavno. Čest slučaj je da u konvencionalnim podnicama uginule pčele zatrpaju leto i zatvore ulaz svježem zraku i time uzrokuju propast cijele zajednice. Takve neprilike nisu moguće u visokoj podnici.

Svakako se treba osvrnuti na pitanje da li visoka podnica treba imati čvrsto ili zamreženo dno? Postoje naznake da matica u košnicama sa zamreženim dnom, ako košnica nije dovoljno izdignuta, zaliježe samo ½ okvira ukoliko je u jednom nastavku. Kad je u dva nastavka, izuzetno teško prelazi iz gornjeg u donji. Tvrdnja je nedovoljno provjerena uz objašnjenje da je opisana situacija posljedica aerobne, odnosno mikrobne razgradnje biljne mase i/ili životinjskih organizama ispod košnice (truljenje uzrokuje povećanu koncentraciju ugljikovog dioksida (CO₂), što zasigurno ne pogoduje pčelama u proljetnom razvoju, kad je leglo najrazvijenije a potreba za kisikom najizraženija (česta praksa naših pčelara je da se ispod postolja - lega - ne ''betonira'').

Na kraju da odgovorimo na pitanje; zašto koristiti visoku podnicu?.

Visoku podnicu trebamo koristi jer se sve prethodno opisane radnje, kao i mnoge druge, mogu obavljati kroz podnicu, ne otvarajući košnicu, ne uznemiravajući pčele, ne stvarajući im stres, ne prekidajući ih u njihovom dnevnom ritmu a pritom mi pčelari brzo obavljamo većinu potrebnih poslova te imamo apsolutnu kontrolu i uvid u stanje pčelinje zajednice.

Cilj ovog članka nije definiranje visoke podnice zauvijek. Težimo prikazati i pokazati mogućnosti poboljšanja pčelarske prakse i opreme sa željom da visoka podnica postane standard te bude dostupna pčelarima u prodavaonicama opreme po cijenama sličnim ili jednakim dosadašnjim podnicama. Druga jeftinija mogućnost je kupnja kita nastavaka (''in bulk'') i sastavljanje u pčelarevoj radionici, što su nastojanja mnogih pčelara. U sljedećem članku na temu ''visoka podnica'' objaviti ćemo detalje prepravka standardnog FR i LR nastavaka. Nacrte, fotografije i objašnjenja ustupilo nam je trgovačko društvo Fustis d.o.o. iz Zagreba, a gospodin Rogulja, agilni predsjednik UP ''Pčelinjak'' je pripomogao uobličiti materijale.