Parafin kao sredstvo zaštite i dezinfekcije košnica i pribora

Košnice se mogu zaštititi od vlage na razne načine. Tehnika zaštite parafinom manje je poznata i rijetko se primjenjuje. Ovdje opisana metoda rezultat je višegodišnjeg iskustva jakog profesionalnog pčelara, koji je napustio klasičan način zaštite bojanjem i s uspjehom primjenjuje isključivo metodu zaštite parafiniranjem. Iskustvo je pokazalo, da je parafiniranje do sad najtemeljitiji i najjeftiniji način zaštite drvenih dijelova košnice od vlage. Cijena po košnici bitno je niža od zaštite bojanjem, a sam postupak brz i jednostavan. Vijek trajanja tako zaštićenih dijelova vrlo je dug. Istovremeno se ovim postupkom vrši kompletna i besprijekorna dezinfekcija svih tretiranih dijelova košnice. Parafin ni na koji način ne šteti leglu ni pčelama, koje na njega nadograđuju vosak i propolis. Moljac ne oštećuje parafinom zaštićene dijelove košnice.

Svojstva parafina, cijena i nabava
Parafin sa oznakom 75 (GREJŠTOKOV parafin) je produkt suhe destilacije drveta, ili nusproizvod pri preradi nafte. Na sobnoj temperaturi otporan je na vodene otopine kiselina i lužina. Temperatura taljenja je 88-90 oC, a temperatura vrenja preko 350 oC. Po kemijskom sastavu to je čisti ugljik ( C-30 do C-50 ). Ova temperatura je važna za efekt solidne dezinfekcije. Ovakvi parafini su na sobnoj temperaturi tvrdi i na udarac lomljivi.Parafin navedenih svojstava može se kupiti u prodavaonicama INA-e pakovan u pločama po 5 kg, po 6 komada u kutiji od 30 kg. Utrošak parafina po jednoj LR nastavljači iznosi oko 1-2 kg, ovisno o vrsti drveta, vlažnosti, temperaturi i dužini kuhanja.

Pripremni radovi
Potrebno je izraditi posudu (kotao) za kuhanje odgovarajuće veličine (da se najveći dijelovi košnice nastavci mogu odjednom uroniti), najbolje od crnog lima debljine 1 mm. Kotao ne treba predimenzionirati, radi veće količine parafina, potrebne da bi se postigao željeni nivo za kuhanje. Preostali parafin nakon kuhanja može ostati u kotlu po potrebi i više godina. Kod ponovne upotrebe ovaj se samo zagrije , dopuni razina parafina i odmah upotrijebi. Kotao se ničim ne zaštićuje (parafin sprečava daljnje hrđanje.) Ložište ispod kotla može biti otvoreno ili zatvoreno, grije se sa dva plinska plamenika. Samo kuhanje predmeta u parafinu treba vršiti na otvorenom prostoru (otrovne pare) i uz protupožarnu prevenciju. Drvo je lakše od parafina i pliva na njegovoj površini. Uloženi komad treba stoga pritisnuti, kako bi potpuno uronio u parafin. U tu svrhu praktična je izrada rešetkastog utega od 3-5 kg ( od ostatka željeznih šipki. Uteg mora biti 3-5 cm uži i kraći od samog kotla.

Postupak parafiniranja
U suh kotao uloži se 30-50 kg parafina i lagano se zagrijava na vatri, dok se parafin ne otopi, vatra se postepeno pojačava, sve dok se temperatura parafina ne podigne na 300 oC. Visina parafina u kotlu treba da je oko 30 cm, dok slobodni prostor do gornjeg ruba kotla mora biti još toliko, zato što se nivo parafina podigne pri ulaganju dijelova košnice, te radi burnog vrenja i pjenjenja, ako je drvo jako vlažno. Parafin na temperaturi od 300 350 oC dobiva na površini plavičastu boju i lagano isparava plavičastim dimom uz gibanje površine. Kod te temperature dovoljno je vatru samo održavati, a ne pojačavati. Prije prvog ulaganja dijelova košnice, treba izvesti temperaturni pokus: u kipući parafin uroni se kraj suhe letve. Ako se na nju parafin samo nalijepi, bez pojave pjenjenja, temperatura nije dovoljno visoka. Tek kad iz letve izlaze mjehurići zraka i pare (pjenjenje), temperatura parafina je dosegla zadovoljavajući nivo od 300-350 oC. Pogodnim hvatačem, npr. kliješta papagajke, ulaže se dio po dio košnice i pritisne utegom, kako bi svi dijelovi bili ispod površine i uronjeni. Po završenom kuhanju vade se dijelovi uz pojačan oprez (rukavice, zaštitne naočale), kako kipući parafi ne bi zapljusnuo po vatri ili osobi. Pri vađenju komad treba držati koso prema kotlu, kako bi suvišak tekućeg parafina otkapao. Praktično je pored kotla postaviti policu kose izvedbe za odlaganje većih dijelova. Cijeđenje mora biti što potpunije jer zaostali parafin kasnije skrutne i mora se ostrugati, da ne smeta pri radu.Dužina kuhanja u parafinu je u prosjeku 5 minuta pri konstantnoj temperaturi. Najprije se kuhaju visoki dijelovi (nastavci). Kako se nivo parafina trošenjem spušta kuhaju se sve niži dijelovi a na kraju poklopne daske i lesonit. Dijelovi od plastike ne smiju se uranjati u kipući parafin (deformiraju se). Metalne mreže i rešetke mogu se slobodno uroniti, prilikom vađenja udari se letvicom po žici, da se otrese vreli parafin. Ukoliko se ovo ne učini parafin se skrutne na mreži, mora se postupak uranjanja ponoviti. Svi metalni dijelovi zaštićeni su od daljnje korozije. Na zabijene čavle parafin nema veći utjecaj. Čavli zabijeni nakon parafiranja slabije drže jer se omaste. Ljepilo kuhanjem ostaje nepromijenjeno i dalje normalno drži ali ne propušta parafin. Košnice i njihovi dijelovi koji se žele kuhati u parafinu, ne smiju se premazivati nikakvim masnim ili lak bojama. Boja otežava ulazak parafina u drvo, od visoke temperature bubri i stvaraju se mjehuri. Čisto drvo nakon kuhanja promijeni boju kao da je premazano firnisom. Ako dasku duže kuhamo, poprima tamniji izgled, a u ekstremnim slučajevima može i djelomično pougljeniti. Bojanje košnica nakon parafiranja nema nikakvo ekonomsko, već samo estetsko obrazloženje. Hranilica se nakon kuhanja ispita vodom. Ako curi samo se to mjesto zalije parafinom iz obične žlice.

Dužina kuhanja:
*suha daska 5 minuta
*sirova daska 15 minuta
*podnice, hranilice, krov 10 minuta
*nastavci, poklopne i pregradne daske 5 min.
*Iverica i lesonit 1 minuta.
Svaka promjena u temperaturi, vrsti i vlazi drveta, produžuje ovo vrijeme za 2-5 puta. Nema štete ako se neki dio kuha duže.Stare košnice sa kojih je djelomično ili potpuno pala boja, mogu se kuhati kao i nove, na opisan način. Prethodno treba ukloniti trulež, izvršiti sitne popravke i odstraniti plastične dijelove. Ponovno kuhana košnica (ili njen dio) traži neznatne količine parafina.

Dezinfekcija
Dezinfekcija je jednostavnija, sigurnija i brža od svih drugih postupaka. Ona je besprijekorna i jeftina. Kuhanje, kao gore opisano, samo treba produžiti za 10 minuta. Sirovo drvo daska, može se kuhanjem u parafinu ekspresno osušiti. Skuhana daska (nastavak) izvađena iz parafina brzo se ocijedi i izgleda kao suha! Loše kuhani predmeti (preniska temperatura parafina) imaju deblji sloj parafina na površini, klize iz ruku, prljaju se ruke i odjeća, na suncu parafin omekani i curi po stjenkama, imaju ružan izgled itd. Sve ove greške otklanjaju se odjednom, ponovnim kuhanjem u kipućem parafinu.

Mjere opreza
Pare u zatvorenoj prostoriji mogu naškoditi.
Opasno je uliti i najmanju količinu vode u kipući parafin (naglo stvaranje pijene, prelijevanje, požar). Kapljice vrelog parafina, ako prsnu na kožu, izazivaju jake opekline.

Damir Zanoškar