Iako je ova runda ogleda HPS-a, predvođena Kranjecom, i Grupacije „medara" pri HGK, predvođena Bračićem, završila debelom pobjedom ove potonje vrijedi razmisliti čemu služi i kuda vodi ovakvo prepucavanje.

Čvrsta poveznica koja, izgleda neraskidivo, povezuje Bračića i HPS su mediji HPS-a. Unatoč svemu Bračić i dalje ulaže u HPS, a ovima je pak Bračićeva lova slađa od bilo kakvih principa.

I to je možda u redu.

No, imajući u vidu naše iskustvo s poduzetnikom Bračićem iz jedne od prijašnjih afera kada mu je Tržišna inspekcija pronašla da je imao „neispravno deklariran med" (ma što to značilo) i reakcije Direkora Zavoda u čijem smo laboratoriju dali njegov med na provjeru onda bi ovu priču mogli vidjeti u nekom sasvim novom svjetlu.

Ovdje treba zapamtiti tu legendarnu izjavu tadašnjeg direktora tog Zavoda: „Ispričavamo se gospodinu Bračiću jer nismo znali o čijem se medu radi".

Isto tako treba se podsjetiti da je Bračić već ovog ljeta pokušao „uzbibati" hrvatsku javnost svojim intervjuom u Večernjem listu, koji je objavljen 14.05.2011. pod naslovom „Jeftin med lako može biti samo obična patvorina!"

I kakove veze to ima s ovom pričom koja se upravo zahuktala?

E tu treba malo pogledati drugu stranu - HPS.

Osim što ih Bračić redovito, i u našim uvjetima izdašno, financira tu su još i naznake kako će završiti njihov pompozno najavljivan projekt, po Kranjecu, akreditiranog laboratorija za med u Križevcima (ovdje svakako treba podučiti Kranjeca i njegovu ekipu da se ne AKREDITIRAJU LABORATORIJI nego se akreditiraju metode postupka - provjere ili analize).

A kako bi mogao završiti?

Katastar pčelara,u kojeg je Hrvatska uložila 987.500,00 kn, se ne ažurira. Ne unose se novi pčelinjaci, a stari se ne kontroliraju i ne dopunjuju ili se uopće ne mijenjaju podaci s terena - i ova investicija pomalo dobiva obrise pčelarskog Obrovca.

Projekt „Dobra pčelarska praksa" za koji tvrde da su u Hrvatsko pčelarstvo uveli Hacap kriterije je u cijelosti mrtvo slovo na papiru. U HPS-u jednostavno nemaju resurse, a niti ljude, koji bi na terenu promicali te kriterije, koji bi ih ustrajno i stručno uvodili u naše pčelinjake, a koji bi usput bili i kontrolori razvoja hrvatskog pčelarstva u tako zadanim okvirima. Isto tako u HPS-u nemaju resurse kojima bi prikupljali, analizirali, korigirali, planirali i provodili aktivnosti temeljene na izvještajima s terena.

I sad, unatoč, relativno velikom broju laboratorija osposobljenih da akreditiranim metodama provjeravaju SVE zakonom propisane parametre kvalitete meda koji se pojavljuju na našem tržištu, HPS uvodi na tržište vlastiti laboratorij i postavlja se pitanje zašto?

Vjerojatno stoga da se cjelokupna kontrola nad svim pčelinjim proizvodima koncentrira na jednom mjestu i to pod krinkom navodne nezavisnosti HPS-a? Da se PRISILE svi pčelari da kao privatni naručitelji rade potpuno besmislene analize, a da se nezavisna (Državna) kontrola iz procesa kontrole makne!

Sad treba samo zbrojiti izneseno i dodati malo začina!

Taj začin bi mogao biti javno-privatno partnerstvo koje Bračić zagovara u svom proljetnom intervjuu u Večernjaku.

I kako bi se ta slika mogla razvijati u doglednoj budućnosti?

HPS konačno shvaća dobre namjere svog izdašnog investitora Ivana Bračića i objeručke prihvaća njegovu ponudu za javno-privatno partnerstvo i Bračić postaje jednim od investitora laboratorija u Križevcima.

Sudeći po dosadašnjim „velikim i značajnim" projektima HPS-a izvjesno je kako će i ovaj projekt za pčelare završiti.

Pravde radi, u koliko Država i pristane na ovakvo rješenje stvari, od javno- privatnog partnerstva neće biti ništa  jer su i HPS i Grupacija „medara" pri HGK (koja bi formalno mogla biti Bračićev paravan) privatni subjekti.

A uvođenje javno-privatnog partnerstvo u kontrolu kvalitete prehrambenih proizvoda bilo bi jednako tome kao da se javno-privatno partnerstvo nametne USKOKU ili DORHU putem recimo Fimi-medije.

Naravno, ovo su špekulacije, ali obzirom na potpunu mlitavost HPS-a i posvemašnju Bračićevu agresivnost dobro je koji puta puhati i na hladno.

Sve izneseno niti u jednom trenutku ne umanjuje urgentnu potrebu nabavke opreme kojom će se u Hrvatskoj moći raditi analize na patvorenje meda - ali u okviru nezavisne i od strane Države kontrolirane institucije ili još bolje da se sa Zavodom u Bremenu sklopi ugovor o takvim analizama.

Damir Rogulja