Od 13.-14. studenog 2010.  u Hotelu Katarina (gospodarska zona Podi), Dugopolje (kod Splita) održat će se 1. međunarodni pčelarski sajam „Dalmatina", a drugi dan, u nedjelju 14. studenog, u 10:45 Pavel Zdešar iz Slovenije govoriti će na temu „Kako smanjiti gubitke pčela i povećati prinose u pčelarstvu"

Na razvojnu, uzgojnu i pašnu pčelarsku sezonu moramo biti tehnički, organizacijski i radno pripravljeni četiri do šest tjedana prije, jer je fenološki razvoj brži no što je to bio prijašnjih godina. Svoje zadače prilagodimo promijenjenom fenološkom i vremenskom ritmu i ne ravnajmo se po starim datumima!

Uspjeh moramo doseći blagovremeno već u proljeće. Na većini područja pčele iskoriste glavne paše do približno 20. srpnja, a to je do konca lipove i kestenove paše. U godinama, kad zamedi crnogorica, pašu iskoristimo i u prvom dijelu kolovoza. Iscrpljivanje pčelinjih društava i pabirčenje na nepouzdanoj kasnoj jelovoj paši ne preporučamo!

Svi tehnološki, uzgojni, prehrambeni i zdravstveni zahvati moraju nužno biti podređeni cilju postizanja najveće moguće brojnosti pčelinjeg društva u svako doba godine. To vrijedi posebice za pašno razdoblje i potom za zadržavanje brojnosti po ljetu, jeseni i zimi! Društva dijelimo, razrojavamo, radimo umjetne rojeve ili ih na različite načine razmnožavamo samo do Ivandana odnosno najdalje do sredine kestenove paše. Potom im do prvih dana rujna osiguramo potpunu razvojnu opskrbu. Uzimimo samo vitalna društva koja su sposobna prezimiti, najmanje u potpuno popunjenom cijelom nastavku. Proizvodna društva u pravilu uzimimo u dva nastavka izgrađenog plodišnog saća, a pri nižim visinama saća (Farar i sl.- op dr) u tri nastavka.

Izgradnju saća otpočnemo odmah čim se za to steknu uvjeti, vodeći računa da u plodištu obnovimo polovicu do petinu saća. Saće, koje je zalegano više od tri godine, ne stavljamo više u plodište, jer se iz njega ne mogu izlijegati dugožive, fiziološki jake pčele. Također i u medištu obavezno pazimo na kvalitetu i bjelinu saća.

Stare matice u proizvodnim društvima svaku godinu zamijenimo s mladim, oplođenim, maticama i tom zadatku posvećujemo najveću brigu i najveću pozornost! Koristimo prirodne matičnjake odličnih društava iz visokoprinosnih košnica. Matičnjake iz oplodnjaka i slabića ne koristimo za uzgoj. Matice od uzgajivača koji uzgajaju matice na starterima, hranilicama i rasplodnjacima u kojima uzgojna društva hrane sa šećerom i s drugim manje vrijednim nadomjescima, ne stavljajmo u svoja pčelinja društva. Ako je uzgojna sezona slaba - a to će se u narednim godinama u nepredvidljivom ritmu gotovo sigurno i događati - zamijenit ćemo manje matica te se radije brižljivo pripremimo na cjelovitu zamjenu u narednoj godini. Daleko na prvom mjestu pri vrednovanju matice uvažavamo njenu stvarnu fiziološko moć, jer je to temelj sposobnosti zaleganja i izlučivanja feromona. Uvažavamo načela osnovne selekcije, posebice rasnu čistoću, koju postižemo dosljednim odstranjivanjem žutila i selekcijom na mirnost kao najpoželjnije pčelinje osobine.

Svakih nekoliko godina osvježimo genetsko šarenilo s matičnjacima, maticama ili rojevima iz udaljenih pčelinjaka, ali vodeći računa da su s istog ekotipa kranjske rase pčela. Za tu namjenu koristimo također i uzgojene i  komercijalne matice iz kontroliranog uzgoja. Takve matice provjerimo i uzgojimo njihove kćeri. Na taj način poboljšamo vitalnost i svojstva svojih zajednica te sprječavamo srodstvene posljedice koje utiču na dugoživost zimskih generacija pčela.

Varoe zatiremo disciplinirano, i to istovremeno na širem području ili u regiji, a uspješnost redovito provjeravajmo. Najveću pozornost posvetimo kasnom jesensko-zimskom tretiranju s oksalnom (ili mliječnom) kiselinom.

U proljeće pažljivo pregledamo trutovsko leglo, i  ako je puno varoe, odstranimo ga. Pred repičinu ili cvjetnu pašu po potrebi uništavamo varou s biološkim sredstvom. Pri prvom ili pri glavnom vrcanju pčele u posudi ometača slobodno jednokratno poškropimo s jednakomjernom količinom slatke rastopine oksalne kiseline kao i pri zimskim receptima te se i na taj način riješimo velikog broja varoe. Posebno je važno da ne zakasnimo i da obvezno učinkovito zatiremo varoe također i nakon vrcanja lipovoga ili kestenovog meda. A po novom je to već u lipnju! Preporučamo samo zatiranje provoditi po naputcima struke te samo sa sredstvima i na načine, koji ne smanjuju dugoživost i brojnost pčela (npr. S pretjeranim dimljenjem). Varoi nikako ne smijemo dopustiti da nam ugrozi ljetne i jesenske generacije zimskih pčela, zato redovito provjeravajmo uspješnost uništavanja! Tko to podcjenjuje, prvu ili drugu godinu vjerojatno će ostati bez pčela. Vrlo je važna kolektivna disciplina i suodgovornost svakog pčelara i pčelarskog društva te pomoć mladim i ostarjelim pčelarima. Svaka improvizacija mimo točnih, već višekratno objavljenih stručnih naputaka i receptura ili pak odlaganje radova za kasnije bit će presudna kako za pčelareve zajednice tako i za sve pčelinje zajednice u svekolikom okolišu.

Izvor: SlovCebelar 05.2008.