American Bee Journal, February, 1977, Vol. 117 (2): 76, 77

ROY J. BARKER
U. S. Dept. of Agriculture, Bee Research Laboratory
2000 E. Allen Road, Tucson, Arizona 85719

SAŽETAK

Raspravlja se o šećerima koji štete pčelama i o nečistoćama u komercijalnim šećerima. Nema boljeg šećera od čiste saharoze.

Cijena je od primarnog značaja u proizvodnji hrane. No, sladak okus jeftinoće može biti brzo zamijenjen gorkim zbog nedostataka tih jeftinih proizvoda. Visoke cijene stolnog šećera (saharoze) i konjuktura na tržištu meda zahtijevaju od pčelara da iznalaze jeftinije izvore prihrane za svoje pčele. Neki nadomjesci za stolni šećer su ispunili očekivanja, dok drugi nisu. Čimbenici koji ograničavaju učinkovitost ugljikohidrata u prihrani pčela ne mogu se objasniti nazivom proizvoda, već ih je potrebno bolje razumjeti. Neki šećeri koji su hranjivi za sisavce mogu biti štetni za pčele. Razmatranja o toksinima u šećerima trebala bi pružiti uvid u neke probleme u prihrani pčela medarica.

Šećeri koji se mogu pojaviti u niskim razinama u saharoznom sirupu (galaktoza, arabinoza, ksiloza, melibioza, manoza, rafinoza i laktoza) su štetni za pčele (Barker i Lehner, 1974b, 1976a Barker). Pektin, agar i biljna smola su toksični ili mogu hidrolizirati do toksičnih šećera. S druge strane, šećeri poput glukoze, fruktoze, maltoze, saharoze, melezitoze i trehaloze su sigurni i hranjivi. Nepoznati su razlozi zbog kojih su neki šećeri u niskim dozama toksični i o tome su objavljene oprečne teorije. Što ne čudi, čak i važni biokemijski procesi u pretvorbi nektara u med ostaju nerazjašnjeni.

Mnogi pčelari smatraju med idealnom hranom za pčele, unatoč rizicima širenja bolesti kad se s njim prihranjuje. Zatvorene pčele radilice hranjene saharoznim sirupom duže žive od onih hranjenih medom koji se uglavnom sastoji od fruktoze i glukoze (Barker i Lehner, 1973). Stoga se stolni šećer, hidroliziran do invertnog sirupa koji sadrži glukozu i fruktozu, često daje pčelama kao prihrana. Opravdanje za ovakvu praksu ne temelji se na nutritivnim vrijednostima nego na pretpostavci da se hidroliziran šećer lakše probavlja. Hidrolizom se smanjuje granulacija šećera te je takav sirup prikladan za prihranu.  Isto tako grabež može biti manji problem pri upotrebi invertiranih šećera jer su pčelama sakupljačicama glukoza i fruktoza manje privlačni od saharoze (Barker i Lebner, 1974c). Okus invertiranog šećera je čovjeku slađi ali pčelama je privlačnija saharoza.

Od nedavno su visokofruktozni sirupi proizvedeni enzimskom fermentacijom kukuruznog škroba (Aschengreen, 1975) postali jeftiniji od saharoze (stolnog šećera). Osim manjih razlika u sadržaju soli (Shallenberger i sur., 1975) i velikim razlikama u okusima, ti sirupi se kemijski ne razlikuju od meda. Hranjenje zatvorenih pčela visokofruktoznim sirupom po Blandu (1975), Floydu E. Moeller Madison, WI (osobna komunikacija), i po Barkeru i Lehneru (neobjavljeno) bilo je bez štetnih učinaka ali i bez prednosti u odnosu na dužinu života pčela hranjenih saharozom (stolnim šećerom).

Doull (1974) je za prihranu koristio 3 vrste sirupa proizvedenih hidrolizom pšeničnog škroba. Ovi invertni sirupi su se pokazali štetnima za zatvorene pčele. Doull je pretpostavio da neprobavljivi polisaharidi, osbito škrob, mogu biti štetni. Bolje rezultate je dobio sa saharozom nego sa svojim invertnim sirupima.

"Formoza," smjesa šećera sintetiziranih iz formaldehida, uzrokuje smetnje u razvoju i smrt pčela radilica (Mizuno i sur., 1973).

Rafinirani šećeri od šećerne trske i šećerne repe su čista saharoza, stoga su sigurni i nutritivno odgovarajući. Nerafinirani šećeri su otrovni za pčele. Toksični čimbenici u melasi i smeđim šećerima nisu identificirani. Bailey (1966) je utvrdio da je polurafinirani šećer od šećerne trske bezopasn, ali i da polurafinirani šećer od šećerne repe skraćuje život pčelama. To bi značilo, da nečistoće u nerafiniranim šećerima od šećerne repe moraju biti otrovne.  Sirovi šećer od šećerne repe mogao bi biti otrovan zbog pektina ili galaktozida u njemu (Barker, 1976a). Bailey je također pokazalo da 8 godina star med pokazuje dizenterično djelovanje poput otrovnih šećera: odgovarajući apsorpcijski pik (vrh u grafičkom prikazu spektra) hidroksimetil furfurala je u korelaciji s toksičnosti starog meda i sirupa nastalih kiselinskom hidrolizom. Nedavni testovi (Jachimowicz i El Sherbiny 1975, Barker 197Gb) pokazuju da hidroksimetil furfural može biti otrovan kod prihrane s glukozom i fruktozom u količinama nađenim u nekim uzorcima sirupa nastalih kiselinskom hidrolizom, grijanim sirupima, starom ili grijanom medu.

Šećerni otpad i slatki talog ponekad su jeftin izvor saharoze ali sol i prah koje sadrže mogu biti štetni. Piskovoi i sur. (1964) su utvrdili da šećerni sirup koji sadrži 0,125% natrijevog klorida (kuhinjska sol) uzrokuje dizenteriju i smrtnost zatvorenih pčela. Pčele (zajednica) koje su prezimile sa zalihama meda koji je sadržavao 0,35 - 1,16% soli živjele su znatno kraće. Talog ili dekstrini (žućkasto-zlatni glatki prah) dodani vodi, fermentiraju i ubijaju pčele. Toksičnost uzrokuju prisutni mikroorganizmi. Toksičnost taloga i dekstrina ponekad se pripisuje njihovoj neprobavljivosti, odnosno zadržavanju u rektumu pčela, što uzrokuje zatvor. Navedeno se čini nerazumnim. Zatvorene pčele hranjene celulozom u prahu preživljavaju bez posljedica. Nadalje, i peludna opna je neprobavljiva ali bezopasna.

Ako su dovoljno razrijeđeni sa saharozom, šećeri koji su inače štetni za pčele, prihvatljivi su u obrocima. Bailey je pokazao da njegovi uzorci sirupa nastalih kiselinskom hidrolizom nisu imali poguban učinak kada su razrijeđeni sa saharozom u omjeru 8-1. Med i nektari sadrže tragove otrovnih šećera, kao što su rafinoza, manoza i galaktoza (Percival 1961; Siddiqui, 1970). Štetne količine ovih šećera u peludi, medu i nektaru mogu izmijeniti učinak šećera u dodatnoj prihrani. Isto tako, izdašne zalihe kvalitetnih šećera mogu razrijediti toksine prisutne u dopunskoj prihrani. Slažemo se s drevnim filozofom, Paracelcusom, koji je upozorio da je trovanje je posljedica količine, a ne tvari. "Toksično" jednostavno znači previše.

REFERENCES

Aschengreen, N. H. 1975. Production of glucose/fructose syrup. Process Biochem. 10(4):17.

Bailey, L. 1966. The effect of acid-hydrolyzed sucrose on honeybees. J. Apic. Res. 5:127-136.

Barker, R. J. 1976a. Carbohydrates found in pollen and pollen supplements are toxic to honey bees. Unpublished manuscript.

Barker, R. J. 1976b. Toxicity of 5-(hydroxymethyl)-2- furaldehyde to honey bees: Influence of syrup composition. Unpublished manuscript.

Barker, R. J. and Y. Lehner. 1973. Acceptance and sustentative values of honey, the sugars of honey, and sucrose fed to caged honey bee workers. Am. Bee J. 113:370-371.

Barker, R. J. and Y. Lehner. 1974a. Acceptance and sustentative value of naturally occurring sugars fed to newly emerged adult workers of honey bees (Apis melilfera L.). J. Exp. Zool. 187:277-286.

Barker, R. J. and Y. Lehner. 1974b. Influence of diet on sugars found by thin-layer chromatography in thoraces of honey bees, Apis mellifera L. J. Exp. Zool. 188:157-164.

Barker, R. J. and Y. Lehner. 1974c. Food choice changes in aging honey bees. Ann. Entomol. Soc. Am. 67:717-718

Bland, S. E. 1975. Invert sugar syrup as bee feed. Beelines, Sask. Dept. Agric., Prince Albert, Sask. Oct., 1975:11-13.

Doull, K. M. 1974. Trials with commercial sugar syrups as supplementary or maintenance food for honeybees. Aust. Bee J. 55(2) :17-19.

Jachimowicz, T. and G. El Sherbiny. 1975. Zur Problematik der Vermendung von Invertzucker fur die Bienenfutterung. Apidologie 6:121-143.

Mizuno, T., J. Nishigaki, K. Takeuchi, and M. Matsuka. 1973. Utilization of formose sugar by several insects (Japanese). J. Agric. Chem. Soc. Japan 47:327-332. (Apic. Abstracts 789/74).

Percival, M. S. 1961. Types of nectar in angiosperms. New Phytol. 60:235-281.

Piskovoi, F. R., V. A. Shibidko, and K. K. Borisov. 1964. (Poisoning bees with common salt) (Rus) Pchelovostvo 84:32.

Shallenberger, R. S., W. E. Guild, Jr. and R. A. Morse. 1975. Detecting honey blended with sugar syrups. N.Y. Food and Life Sci. 88(3) :8-10.

Siddiqui, I. R. 1970. The sugars of honey. Adv. Carbohydr. Chem. Biochem. 25:285-309.

Reprinted from February, 1977, American Bee Journal Vol. 117 (2): 76, 77

Preveo: Vlatko Milanović