Piše: Vlatko Milanović, predsjednik Komisije za tehnička unapređenja u pčelarstvu Udruge pčelara „Pčelinjak“ i direktor zagrebačke tvrtke Fustis.
Tvrtka Fustis d.o.o. bavi se izdavaštvom, ima vlastitu tiskaru i laboratorij za kreaciju, ispitivanje i provedbu vlastitih inovativnih rješenja. Organizirali su i ogledni pčelinjak na obroncima Zagrebačke gore.

MRAVLJA KISELINA - tretman metodom Fustis

Metanska, formična ili poznatija kao mravlja kiselina, dobila je ime po crvenim mravima iz kojih je prvi put i izolirana. Bezbojna je tekućina, oštrog mirisa. Njena formula je HCOOH. Zajedno s oksalnom i mliječnom spada u grupu organskih kiselina (stvaraju ih organizmi biljaka i životinja).

Prema stručnim izvorima, varooza (bolest koju uzrokuje krpelj varoa) registrirana je u današnjoj Indoneziji 1904, u ovom dijelu Europe pojavila se u Dimitrovgradu (Crna Gora) 1976 /1977, a od pojave varooze u Dalmaciji (1978) mravlja kiselina se upotrebljavala kao alternativno sredstvo u suzbijanju brzoširećeg nametnika. Danas je svjetski afirmirana kao prihvatljiv preparat u organskom pčelarenju. U Europskoj zajednici mravlja kiselina je (uz timol) jedino kemijsko sredstvo dozvoljeno u ekološkom pčelarenju.

Mravlja kiselina grinje varoe ubija respiratornom inhibicijom (blokadom dišnog sistema). Značajno je da mravlja kiselina efikasno uništava grinje u svim stadijima razvoja i u poklopljenom leglu pčela. Rezidue (ostaci kiseline) u medu, vosku i drvetu su minimalni, dapače, do određene mjere su poželjni, jer osiguravaju produženo djelovanje mravlje kiseline. Med se nakon tretmana može odmah konzumirati. Izuzetno, veća prisutnost mravlje kiseline u medu se može osjetiti (po mirisu) ali se nakon nekoliko mjeseci gubi bez ikakvog traga. Stručnjaci navode, odnosno ne očekuju stvaranje rezistencije (otpornosti) varoe na mravlju kiselinu.

U Fustisovom oglednom pčelinjaku u Podsljemenskoj zoni isprobali smo više manje sve metode aplikacije mravlje kiseline.

Isparivači koji omogućavaju dugotrajno i kontinuirano održavanje željene koncentracije 60-postotne kiseline u košnici smo odbacili radi kompliciranosti, iako su efikasni. (Ugradnja aplikatora u okvire i naizmjenično postavljanje u nastavke je zahtjevno, Liebig Dispenser, Nassenhaider Evaporator. Samo otvaranje košnice i rastavljanje nastavaka u srpnju i kolovozu, kada se provodi tretman mravljom kiselinom, je rizično radi grabeži a radno preintezivno radi vrućina).

Tretman mravljom kiselinom pomoću natopljene spužve, odozdo, pretpostavlja 85-postotnu koncentraciju i mrežastu podnicu (upitna je efikasnost, a 85-postotna koncentracija kiseline znatno je agresivnija (od 60-postotne) prema metalnim dijelovima košnice i prema pčelaru). Treću mogućnost tretmana s 15-postotnom mravljom kiselinom odozdo nismo isprobali jer nam dobavljač nije isporučio potrebne visoke podnice u koje bi mogli stati kanistri potrebni za takvu aplikaciju.

Tretman 60-postotnom mravljom kiselinom pomoću natopljene spužvaste krpe odozgo ostaje prihvatljivo i jeftino rješenje. Provodi se na način da se spužvasta krpa (vileda 20 x15 x 0,5 cm) postavi na satonoše i pomoću infuzijske šprice, s plastičnom cjevčicom umjesto iglom, vrlo precizno natopi s potrebnom količinom mravlje kiseline. Na košnicu se vrati preokrenuti poklopac, krov i tretman je gotov. Isto se ponavlja 3 puta u tijeku 7 - 9 dana u jednakim vremenskim razmacima. U koliko tretiramo veći broj društava, postupak se znatno ubrzava ako imamo pomoćnika koji otvara i zatvara košnice.

Mravlja kiselina je teža od zraka i ako je vanjska temperatura visoka (25 - 30°C) dolazi do naglog isparavanja medija i šoka za pčelinju zajednicu (kranja posljedica je mogućnost gubitka matice). Da bi smo izbjegli neprilike, navedenu metodu smo značajnije modelirali, odnosno spužvastu krpu smo ugradili u PE vrećicu i time dobili postupak (isparavanje) koji se može kontrolirati do prihvatljive mjere:

Običnu PE vrećicu za duboko zamrzavanje hrane (2 litre) navučemo na dasku i pomoću kartonske šablone 10 x10 cm izrežemo otvor kroz koji će isparavati kiselina.

U vrećicu stavimo spužvastu krpu i zalijepimo selotejpom (ljepljivom trakom) ili ju aparatom za varenje vrećica za zimnicu zavarimo.

Kad vrećicu položimo na satonoše, pomoću infuzijske šprice apliciramo određenu količinu mravlje kiseline. Iskustveno znamo da je najbolje ½ određenog sadržaja istisnuti po rubu spužvaste krpe, ispod najlona koji sprječava naglo isparavanje, a drugu polovinu ravnomjerno po cijeloj spužvi. Za apliciranje mravlje kiseline koristimo infuzijsku špricu s produžetkom (nabavlja se u ljekarnama po cijeni od oko 5,00 kn). Ako šprica umjesto produžetka ima navoj, na nju se može nataknuti i komadić PVC crijeva profila 6/4 mm (košta 2,00 kn/m i može se kupiti u prodavaonicama boja i lakova).
Dobro je ako je mravlja kiselina rashlađena. Ako je dnevna temperatura veća od 25^oC stručnjaci preporučuju tretman vršiti tijekom jutra. Načelno, bez obzira kojom metodom tretirali pčelinju zajednicu 60-postotnom mravljom kiselinom , intenzitet isparavanja tijekom srpnja i kolovoza treba biti 10 - 20 ml dnevno. (Osobno iskustvo je da nisam primijetio značajniju razliku ili posljedice iako sam tretman vršio u različito vrijeme i po različitim dnevnim temperaturama. U praksi često provodim princip da ako je neka zajednica na očigled jaka, pčele kipe iz nastavaka, dodam koji mililitar mravlje kiseline više od one preporučene u tablicama.).
Zaštitne rukavice i oprema po navodima proizvođača mravlje kiseline je obavezna.

Tablica po kojoj određujemo količinu 60-postotne mravlje kiseline kojom tretiramo zajednice odozgo.
Za 1 LR nastavak - 10 okvira ............ 20 - 25 ml otopine.
Za 1 Farrar nastavak - 10 okvira ............ 13 - 15 ml otopine.