Piše: Vlado Auguštin, svetovalec specialist za tehnologijo čebelarjenja ČZS

Pandorina kutija je ponovno otvorena

Kemikalije, što je skupno ime za kemijske tvari, elemente, spojeve i smjese, predstavljaju jedno od najkontraverznijih segmenata ljudskog života i njegova okoliša. U proteklih stotinjak godina su brzi razvoj kemijske industrije i široka dostupnost raznim kemikalijama čovječanstvu donijeli brojne prednosti i u mnogim pogledima omogućili napredak drugih područja i grana gospodarstva, posredno i cijele suvremene civilizacije.

Kemikalije, danas u suvremenom svijetu, potrebne su nam više negoli ikad prije, no o njima znademo vrlo malo. Na žalost, za veliku većinu svih danas korištenih sredstava nemamo dovoljno informacija o njihovom učinku na živa bića. Brojne bolesti, kao što su alergije, astma, pojedine vrsta raka i reproduktivne smetnje i anomalije, u Europi rađa ozbiljnu sumnju da tome doprinose otrovne kemikalije, među kojima u najvećoj mjeri ubrajamo fitofarmaceutska sredstva odnosno pesticide kako ih imenujemo po naški.

Čovjek u svom razvoju stalno teži novom i boljem. Pri tom gubi iz vida svoj okoliš kojeg nepotrebno uništava. Znanstvena istraživanja u Americi i Europi u proteklih tridesetak godina su pokazala da su upravo pčele najbolji prirodni indikatori zagađenja raslinja i vode. Istraživanja su potvrdila da se i u pčelinjim proizvodima pojavljuju ostaci pesticida i drugih otrovnih tvari koji se pretežito koriste u poljoprivredi. Učinci tih otrova se odražavaju na pčelinje zajednice tako da su pčele osjetljivije na razne bolesti, slabije se razvijaju, prikupe znatno manje meda i cvjetnog praha. Više je primjera tzv. kolapsa pčelinje zajednice za koju smo optuživali invaziju varoe ili pomanjkanje cvjetnog praha, a u stvarnosti se radilo o otrovanju pčela pesticidima.
U zadnje vrijeme pčelama najveću opasnost predstavljaju insekticidi iz razreda neonikotinoida. To su najnovije generacije pesticida, a za pčelinje zajednice su izuzetno otrovni. Spadaju među sistematske insekticide, što znači da korijenje raslinja upija tu tvar koja se potom biljnim sokom prenese po cijeloj biljci i tako ostvari potpunu zaštitu protiv štetnika tijekom cijele vegetacije (Placke and Weber 1993).
Neonikotinoidi su kemijski slični nikotinu – toksinu kojeg sadrži duhan. Slično kao i nikotin i neonikotinoid djeluje na živčani sistem na kojeg se vežu nikotinski acetilholinski receptori te ga irevezibilno (nepovratno) blokiraju. Uzrokuju nadražaj živaca, potom paraliziranost subjekta i kao krajnja posljedica smrt. Kod kukaca je to povezivanje s nikotinskim acetilholinskim receptorima znatno izraženije negoli kod sisavaca (Okazawa et al. 1998).
U Sloveniji je od neonikotinoida najpoznatiji pripravak Gaucho s aktivnom supstancom imidakloprid. Bayer CropScience ga proizvodi od 1991. godine i jedan je od najprodavanijih insekticida na svijetu. Pripravci, koji sadrže kao aktivnu tvar imidakloprid, dobili su dozvolu prometa u približno 120 zemalja svijeta i koriste se za više od 140 poljoprivrednih proizvoda.
Imidakloprid ima vrlo širok spektar uporabe, od korištenja pri obradi tla protiv termita, tretiranju sjemena uljane repice, pamuka, kukuruza, suncokreta, šećerne repe i pri folijarnom škropljenju, duhana, kave, voća i povrća, te drugih poljoprivrednih proizvoda. (Nauen et al. 1998).
Pošto su autorska prava u većini država za imidakloprid već istekla, Bayer CropScience je 2003 na tržište poslao nasljednika sa sličnim djelovanjem - klotianidin. U Sloveniji znamo za pripravak s takvom aktivnom supstancom po imenu Poncho. Početak prodaje imidakloprida i klotianidina podudara se s pojavom masovnog nestajanja pčela u brojnim europskim i američkim državama. U svijetu postoje brojne znanstvene studije koje dokazuju porazne učinke neonikotinoida na pčele. Kako su neonikotinoidi opasni govori nam podatak da je njihova akutna oralna (prehrambena) toksičnost LD50 utvrđena u području između 3,7 i 102 ng/pčelu. (Schmuck, R. 2001, Suchail et al. 2001) , kontaktna (dodirna) toksičnost je u području od oko 24 ng/pčelu (Suchail et al. 2001). S LD50 vrijednošću iskazujemo letalno, tj. smrtnu dozu pesticida, koji u 48 sati usmrti 50 % pčela .

Iako proizvođač neonikotinoida Bayer CropScience tvrdi da pčele u normalnim uvjetima ne mogu doći u dodir s tom tvari na takvoj razini otrovnosti (Schmuck, et al.,. 2001), događaji prošlih godina, kad su nam pčele masovno umirale na širem području Domžala, demantiraju tu tvrdnju. Na podlozi tih događja Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i prehranu (MKGP) je 23.5.2008. zabranilo prodaju sjemena tretiranog s neonikotinoidima, koju zabranu je 02.02.2009. povuklo. MKGP je potom uvelo mjere za smanjivanje prašenja insekticidnog praha obzirom na rizik za pčele. Te mjere vrijede za cijeli lanac od proizvođača pesticida i prodavača sjemena do neposrednih korisnika – zemljoradnika. ČZS je dala potporu navedenim mjerama koje su imale svrhu sprječavanja akutnih trovanja pčela zbog tretiranog sjemena kukuruza. Istovremeno je izrazila zabrinutost radi možebitnih drugih učinaka tih insekticida i obvezala ministarstvo da prati događaje na tom području kako se poštuju donesene mjere te da podupire istraživanja u svezi s tim u Sloveniji.
Studije francuskog poljoprivrednog instituta i ostalih neovisnih istraživača naime dokazuju da na ponašanje pčela utječu vrijednosti koje su i do 100 puta manje od prije navedenih. Tako da su već i vrijednosti oko 1 ng/pčela odnosno 1μg/kg imale negativne učinke na pčelu (J. M. Bonmatin,2003). Te vrijednosti su približno jednake kao kad bismo 1 čajnu žličicu otrova umiješali u 1000 m³ vode, kolika je približno zapremina olimpijskog bazena.
U biti tako niska prisutnost neonikotinoida ne uzrokuje smrt pčele, ali uzrokuje promjenu ponašanja kao što su smanjene izletne aktivnosti (Cure et al., 2001; Decourtye et al., 2001), smanjene sposobnosti pamćenja i osjeta mirisa (Decourtye et al., 2004) i dezorijentiranost (Kirchner, 1998). Projektna skupina Mid-Atlantic Apiculture je utvrdila da ako pčele pojedu te male količine otrova to ih ne ubije odmah ali im uništi imunitetni sistem zbog čega su osjetljivije na nametnike i brojne druge bolesti. Posljedice tih učinaka su prazne košnice uz pune okvire medene zalihe.
Istovremeno, dok glavni proizvođač neonikotinoida Bayer CropScience takve posljedice na pčelinje zajednice pripisuje slaboj pčelarskoj praksi, pomanjkanju kvalitetne hrane i negativnom učinku varoze, u SAD oglašava izuzetno učinkovit pripravak na bazi neonikotinoida za uništavanje termita s imenom Premise. U oglasu piše da termit, kad dođe u doticaj s tom kemikalijom, izgubi orijentaciju, postane asocijalan, prestane se hraniti i umre. A i najmanja količina, koja ga ne ubije odmah, uništi mu imunitetni sistem radi čega je izloženiji brojnim parazitima i drugim bolestima. Sličnu kliničku sliku primjećuje se i kod pčela. Neonikotinoidi, kao živčani otrov, djeluju na probavni i živčani sistem kukaca. U većoj koncentraciji djeluju neposredno – pčele izgube orijentaciju i nakon izlaska više ne pronalaze svoju košnicu, a u manjim, posredno, promjenom ponašanja koje je presudno za preživljavanje zajednice. Pčele ne unose više hranu, a zbog promijenjenog ponašanja i raspada imunitetnog sistema učestalije ih napadaju paraziti i razne bolesti. Štetni učinci neonikotinoida u pčelinjoj zajednici najčešće se pokazuju pri prikupljanju kukuruznog cvjetnog praha kojim se pčele hrane naknadno, pri kraju zime.
Također veliki problem predstavlja i opstojnost neonikotinoida u zemlji gdje razgradnja traje barem tri godine (Mulye 1996, Chauzat et al. 2006), iako EU direktiva 91/414 propisuje da polu razgradnja (DT) nijednog pesticida ne smije prelaziti 90 dana! Što znači da u koliko slijedeću sezonu na njivu, gdje je prethodne godine korišten neonikotinoid, posijemo „ekološku“ uljanu repicu, faceliju ili bilo koju drugu medonosnu biljku, postoji velika vjerojatnost da će iz te zemlje biljke povući neonikotinoide koji će predstavljati veliku opasnost za pčele.
Slijedeća opasnost od neonikotinoida predstavlja sinergija s ostalim pesticidima. To su dokazala laboratorijska istraživanja koja su provedena na univerzitetu u Sjevernoj Karolini. Pokazala su da kombinacija nekih neonikotinoida s pojedinim fungicidima, čija je upotreba vrlo raširena, povećava otrovnost neonikotinoida za pčele i do 1000 puta (Iwasa et al., 2004)!
Da ti rezultati istraživanja nisu za podcjenjivanje govore i podaci dobiveni analizom 108 uzoraka cvjetnog praha na pesticide, koja je bila učinjena na univerzitetu Penn State u SAD. Samo tri uzorka analiziranog cvjetnog praha su bila bez ostataka pesticida, kod ostalih su pronašli u cvjetnom prahu prosječno po 5 različitih pesticida. Rekorder je bio uzorak koji je u cvjetnom prahu sadržavao 17 različitih pesticida (Fraizer M. et al., 2007)!
Također ne smijemo zanemariti mogućnost prijenosa pesticida sa sjemena na pčele i preko kapljica koje biljke izlučuju pri transpiraciji. U koliko je u prirodi suša pčele na njima prikupljaju vodu što za njih predstavlja smrtnu opasnost. Profesor Andrea Tapiro s odjelka za kemiju univerziteta u Padovi je analizirao inkriminirane kapljice. Utvrdio je da je koncentracija korištenog neonikotinoida bila 10 miligrama na litru biljnog soka. Poznato je da su letalne odnosno smrtne doze za pčele mnogo, mnogo manje.
Brojni, ako ne i većina, poljoprivrednih stručnjaka smatraju da su neonikotinoidi obećavajući i posve sigurni pesticidi za korisnika, potrošača poljoprivrednih proizvoda te za okoliš. Istog mnijenja je bila i struka 1948. godine kada su švicarskom kemičaru Paulu Hermannu Mülleru izumitelju DDT-a dodijelili nobelovu nagradu za taj izum, a naknadno se pokazalo da je DDT visoko toksična i kancerogena tvar.
Pandorina škrinja, koju je skidanjem zabrane upotrebe neonikotinoida otvorilo Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i prehranu je prazna. U njoj je ostala samo nada da se neće ponoviti scenarij DDT-a. Nemoguće je očekivati da bi pčelari u potpunosti spriječili upotrebu pesticida. S neprekidnim upozoravanjem na značaj i korist pri oprašivanju možda postignemo da se i široka javnost osvijesti. Da bi na travnjacima i dalje bilo mnogo cvjetnica i brujanja pčelica, ta da bi i dalje cvjetovi drveća bili oprašivani bit će potrebno mnogo misaonih pomaka u glavama velikih i malih trgovaca pesticidima te svih ostalih koji odlučuju o našoj budućnosti i budućnosti naših unuka.

Izvori:

Bonmatin, M., et al. (2003): ALC/APCI-MS

Method for Analysis of Imidacloprid in Soils, in Plants and in Pollens. Anal. Chem., 2003.
75. 2027-2033.

Doucel-Personeni, C., et al., (n.p.): Imidaclopride utilisé en enrobage de semences
(Gaucho®) et troubles des abeilles. Rapport final.

Fraizer, M., et al., (2008): What have pesticides got to with it. American bee jurnal, June
2008.

Zeisstof, E., (2003): Is Imidacloprid Harmful to Bees? Schweizeirische Bienen Zeitung,
Decembar 2003, pp 21-22.

Prijevod: Damir Rogulja