Mag. Boštjan  ŠTEFANČIČ,
čebelar ČD Ormož,
Cvetlična ul. 1, 2270 Ormož.

Dok čitam „Važne" zaključke naše struke u svezi lanjskog pomora pčela u Prekomurju i ovogodišnjeg velikog zimskog pada broja pčela u zajednicama (preko 50%), vrlo sam zabrinut zbog kratkovidnosti odgovornih u Sloveniji i uspješnosti fitofarmaceutskog koncerna Bayer pri prikrivanju opasnosti od neonikotinoida. Vjerojatno je novac taj koji oduzima razum i odgovornost prema okolišu i ljudima. Ove godine bi dakle moglo biti kriv neučinkovit ekološki lijek, kojeg sufinancira država Slovenija. Međutim kada bi netko detaljno obradio podatke na terenu ne bi pronašao tako jednoznačne uzroke. Daleko izraženiji učinak velike propasti pčela je rezultat promijenjenog okoliša i zadnjih godina oslabljenih i neotpornih pčela.

U svojoj knjizi »The systemic insecticides: a disaster in the making« (2010) nizozemski toksikolog dr. Henk Tenneks optužuje neonikotinoide kao progresivnu grožnju sveukupnom okolišu. Njihova opasnost je u velikoj otrovnosti za insekte, sistemskom djelovanju, dobroj topivosti u vodi, opstojnosti i gomilanju u vodnim sistemima i tlu.

Dok su u Nizozemskoj u 1994. godini upotrijebili oko 668 kg na nešto više od 5.000 hektara u 2004. godini ta upotreba je već iznosila 6377 kg na oko 40.000 ha poljoprivredne površine. U istom razdoblju je imidakloprid postao glavni zagađivač površinskih voda Nizozemske, posebice na zapadnom dijelu zemlje. Najveće vrijednosti zagađenja izmjerili su 2005. godine u Noordwijkerhoudu, koji je poznat po proizvodnji cvijeća. Tu su bile izmjerene vrijednosti od 67ng/l vode. Pčela koja bi pila tu vodu bi već kod uzimanja 12 mikrograma uzela smrtnu količinu insekticida. Posljedice tako zagađenih površinskih voda povezane su također i sa smanjenom populacijom drugih insekata, ptica i riba. Urušavaju se nosivi dijelovi ekosistema. U Sloveniji imamo sreću da smo u industrijskoj poljoprivredi još daleko iza Nizozemaca.

Radovi znanstvenika, objavljeni u ožujku ove godine na internetskoj stranici revije Sceince (Znanost - http://www.sciencemag.org/content/early/2012/03/28/science.1215039 ) isto tako dokazuju jezovito djelovanje neonikotinoida u okolišu. Dokazuju škodljivost tiometoksama već u niskim, »pčelama neškodljivim« količinama i to u njihovoj povećanoj osjetljivosti i njihovim kolapsima, odnosno smanjivanju broja pčela u zajednicama preko zime. Najčešće korišteni neonikotinoid imidakloprid je dokazano prouzročio pad populacije bumbara. U izloženim zajednicama su utvrdili 85% smanjenje broja novih matica u odnosu na kontrolne zajednice. Dalo bi se o tome nabrajati u nedogled. Činjenica je da su neonikotinoidi danas preuzeli vodeće mjesto među insekticidima koje u Sloveniji koristimo. Čak ruže i cvijeće uokolo svojih domova trujemo s njima.

No okrenimo se činjeničnom i užasnom djelovanju, koje možemo i sami preuzeti iz reklamnih pamfleta multinacionalne tvrtke Bayer za pripravke BISCAYA i CALYPSO, „neškodljive za pčele", sistemske insekticide s aktivnom supstancom tiakloprid, iz velike zajednice neonikotinoida:

1.  Za uništavanje lisnih uši, koje se isto tako hrane sokovima bilja kao i pčela, koristimo 100 g pčelama „vrlo otrovnog" imidakloprida na hektar ( Confidor). Za uništavanje lisnih uši u uljnoj repici  koristimo 80 g tiakloprida (DAKLE ČAK I MANJE) na hektar (Biscaya), pčelama „bezopasnog" sistemskog insekticida - neonikotinoida, koji (citiram) djeluje tako da stimulira nikotinske receptore u živčanom sustavu insekata. Tiakloprid ne inhibira enzime acetilholinesteraze zato je učinkovit također i u slučajevima rezistencije (otpornosti) na organofosforne insekticide i pitroide. Vezan na receptore razgrađuje se razmjerno sporo ( konac citata). Znači djeluje jednako kao i njegov srodnik, pčelama otrovan imidakloprid!? I gdje je sad tu selektivnost, odnosno po naški razlika?

U vrijeme prskanja u cvatnji imamo sistematski zatrovana cvjetajuća polja uljane repice, na kojima umiru repičini neprijatelji zlatice i lisne uši, a pčele se bezbrižno s i lisne uši, a pčele se sovana cvjetajuća polja uljane repice, na kojima umiru repičini neprijatelji zlatice i lisne uši,preletavaju uokolo!? I tu se radi o velikoj „grešci" multinacionalne kompanije i „naivnosti" odgovorne poljoprivredne struke u Europi i diljem svijeta.

2.  Zanimljiva i zaprepašćujuća je usporedba doze tiakloprida u sredstvu Calypso, kojeg upotrebljavamo za zatiranje krumpirove zlatice, i doze koju dobije pčela na sistemski zatrovanom polju uljane repice sa sredstvom Biscaya!? U krumpiru otpornu krumpirovu zlaticu ubija već doza od 48 g/H, dok pčela na uljanoj repici mora podnijeti dozu od 72 g/h, što je za 150% više.

I što vidimo kad se osvrnemo oko sebe s našim prosječnim poznavanjem poljodjelstva i te zloglasne kemije!? S prstom uprtim u štetnu zaštitu sjemena kukuruza s klotianidinom ne vidimo pravu paletu, što paletu, pravu šumu različitih „nedužnih" neonikotinoida, koje voćari, poljodjelci, vinogradari i hmeljari veselo škrope i prskaju naširoko. Tako imamo zloglasnog ubojicu pčela klotianidin u svom prethodniku tiometoksamu registriranom za korištenje u vinogradarstvu - 3 puta godišnje u sredstvu Actara (Aventis, SAD) za uništavanje američkog cvrčka. U nasadima voćnog drveća ga veselo upotrebljavamo s raspršivačima koji ponesu otrov u zavidne visine i s vjetrom dalje do drugih insekata i vodenih površina.

Neonikotinoidi su vrlo dobro topivi u vodi i praktično nerazgradivi u vodenim sistemima i u tlu. To su ciklički spojevi slični svojevremeno zloglasnom DDT-iju. Sada pak priuštimo neonikotinoid tiometoksam krumpirovoj zlatici - i naravno, unatoč svim tim klopkama, naše pčele će veselo letjeti uokolo. Priuštimo im također i sistemski otrovanu podrast u vinogradima s opasnim tiometoksamom odnosno neonikotinoidom. Dakle pojedinim sredstvom s aktivnim tvarima učinkovitim u nekoliko grama na hektar od kojih pčela stradava u količinama koje mjerimo u nanogramima ( s devet nula ispred). Prema tome neonikotinoidi su ekološke atomske bombe. I tako se s nama igraju  multinacionalne kompanije za novac. Svejedno im je što su smanjene populacije insekata, kojima se hrane vodni organizmi, ptice, vodozemci i još poneko.

Insekti su najbrojnija grana životinja i vrlo značajan dio ekosistema.

Ostaje nam još pitanje kako slobodno upotrebljavamo, kod nas službeno „pčelama bezopasne" pripravke Biscaya i Calypso, također kod cvatnje voćki i uljane repice!? Dakle dozvoljeni su u cvjetanju sistemski insekticidi, neonikotinoidi, koji imaju isti mehanizam djelovanja kao dokazani ubojica pčela imidakloprid, i koji su „neotrovni" za pčele!? Što je sa potrošačima meda? Sistemski insekticid prožme cijelu biljku i uđe u biljni sok i potom u med. Što sa djecom i trudnicama (dodao DR) kojima takav med preporučujemo!?

I što nama pčelarima i našim pčelama u današnjoj Sloveniji preostaje!? Lijepo molimo poljoprivrednike da ne upotrebljavaju nikakve neonikotionoide. MOLIM! Ima alternative!

Prijevod: Damir Rogulja