Zdravlje iz košnice PDF Ispis E-mail
Autor Damir Rogulja   
Petak, 06 Ožujak 2009 15:37

Doc. dr. sc. Nada Oršolić
Zavod za animalnu fiziologiju, Rooseveltov trg 6, Zagreb n.orsolic
Suvremena medicinska znanost pridaje sve veće značenje pčelinjim proizvodima; njihova uporaba u spriječavanju nastanka bolesti i njihova liječenja, iskazana je pojmom apiterapija-liječenje pčelinjim proizvodima. Uporaba prirodnih proizvoda i njihovih aktivnih sastavnica u prevenciji i/ili obradi kroničnih bolesti, zasnovana je na iskustvu tradicionalnog sustava medicinske prakse u različitim etničkim zajednicama kao i epidemiološkim opažanjima odnosa između načina prehrane i bolesti.
Interes za ljekovita svojstva pčelinjih proizvoda kao i protutumorski učinak istih, porastao je u zadnjih 30 godina, gdje se suvremenim metodama istražuje sastav pčelinjih proizvoda zbog biološke učinkovitosti na organizam, koja je poznata već tisućljećima.
Poznato je 20000 vrsta pčela u svijetu. Interes ljudi vezan je za medicinska svojstva pčelinjih proizvoda: med, pčelinji vosak, propolis, pelud, matičnu mliječ, pčelinji otrov. U nekim mijestima se rabe i larve pčela koji su značajan izvor proteina.
Dominantna vrsta Apis mellifera podrijetlom iz Afrike, naselila se u Mediteranske zemlje i Evropu prije nego što se nastanila u Aziji, Australiji i Sjevernoj Americi.

Tablica 1.Vrste pčela i njihovi proizvodi

Vrste pčela

Podrijetlo

Med

Vosak

Propolis

Pelud

Otrov

Matična mliječ

Apis mellifera

Evropa, Afrika

xx

xx

xx

xx

xx

xx

Apis cerana

Azia

xx

xx

x

x

x

Apis dorsata

Azia, tropska

xx

xx

x

x

x

x

Apis florea

Azia, tropska

xx

xx

x

x

x

x

Meliponinae

tropska područja

xx

xx

x

x



x - sakupljeni ili proizvedeni proizvodi pčela
xx - proizvodi za komercijalno tržište

Svi proizvodi pčela imaju komercijalnu vrijednost za čovjeka . Neki proizvodi su od davnina rabljeni u liječenju ljudi. Najstariji dokaz je napisan na glinenoj pločici nađenoj uz mrtva čovjeka oko 3000 godina prije Krista. Postoje zapisi o uporabi meda u liječenju infekcija kože i rana. Najraniji navod iz literature koji sadrži čvrste iskaze o ljekovitosti meda nalazi se u religijskim knjigama i kaže da je bog nadahnuo pčele da jedu od sveg voća kako bi proizvele tekućine različitih boja u kojima su lijekovi za čovjeka.

Med - Pčelinji med je proizvod koji medonosne pčele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru. Pčela pomoću enzima pretvara saharozu iz nektara ili medljike u glukozu i fruktozu, a suvišak vode uklanja višekratnim prenošenjem istih iz stanica saća te prozračivanjem košnice. Osim vode (16-20 %), glukoze i fruktoze (75-80 %), med sadrži i druge ugljikohidrate (saharozu, maltozu, dekstrin), flavonoide, te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine, više alkohole, inulin, hormone), enzime (invertaze, amilaze, katalaze, glukooksidaze,fosfataze, esterase, peroksidase, polifenoloksidaze i proteolitički enzimi), razne derivate klorofila, mineralne tvari, i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 B9 B12, C, D, K i H,). Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med te ovisno o godišnjem dobu.
Knjigu o medu na Engleskom jeziku napisao je prije 20 stoljeća John Hill (1750). Istaknuo je: "Premala pažnja koja se posvećuje u ovo vrijeme lijekovitim osobitostima meda je primijer kako čovjek zapostavlja obične stvari... mi tražimo iz najudaljenijih dijelova svijeta lijekove koji snažno dijeluju da bi smanjili tegobe i poremećaje, a nikad ne bi patili od tih tegoba ako bi rabili ono što pčele skupljaju za nas pred našim vratima."
U IBRA knjižnici pronađeni su zapisi gdje se zaključuje da je med visoko koristan u konvencionalnoj medicini. Časopis Journal of the Royal Society of Medicine, 230 godina kasnije u medicinskoj školi Hammersmith Hospital u Engleskoj govori o terapeutskim kvalitetama meda koje su ponovno otkrivene i protubakterijskim osobitostima meda koji nisu potpuno razumljive. Autori sugeriraju da je med učinkovit u liječenju rana zbog:
● protubakterijskih osobitosti meda u spriječavanju infekcija
● stvaranja viskozne prepreke koja spriječava gubitak tekućine i onemogućava pristup bakterija i razvoj infekcije
● enzima koji mogu doprinjeti obnavljanju tkiva i zacijeljivanju rana
● upijanju gnoja i održavnju čistoće rane
● smanjenja boli, podražaja i uklanjanja neugodnih mirisa
● poticanja angiogeneze (proces nastanka novih krvnih žila koje snabdjevaju stanice kisikom i hranom te spriječavaju propadanje istih) i zacjeljivanja rana.
● aktivacije makrofaga te oslobađanja čimbenika rasta koji stimuliraju epitelne stanice na regeneraciju i zacjenjivanje rane
● smanjenja formiranja nastanka štetnih slobodnih radikala kojimogu biti odgovorni za probleme tijekom prihvaćanja kožnih presadaka na kožne lezije prouzročene meningokoknom septikemijom
Med se pokazao učinkovit u liječenju različitih vrsta rana, primjerice: Fournierova gangrena, opekotine, tropski čir, traumatski čir, Cancrum oris, dekubitusna oštećenja, diabetične rane, rane na zglobovima (srpasta anemija), masligne rane, vanoral cancrum, Burulijev čir i druge. Najčešći uzorci mikroba na ranama jesu: Pseudomonas aeruginosa, Esherichia coli, Staphilococcus aureus, Proteus morbilis, Entherobacteriae, Klebsiella pneumonie, Streptococcus fecalis, Streptococcus pyogenes. Mnogi znanstvenici proučavali su protumikrobnu djelotvornost meda, i gotovo svi se slažu da postoji povezanost između sadržaja vodikova-peroksida (H2O2) u medu i protumikrobnog učinka istog. Vodikov-peroksid nastaje kao rezultat djelovanja enzima glukooksidaze koja oksidira glukozu u u glukonsku kiselinu uz nastanak H2O2. Osim H2O2 protumikrobni učinak ima i ne-peroksidne sastavnice čije je izvorište biljnog podrijetla. Ove ne-peroksidne sastavnice imaju izrazitiji protumikrobni i regenerativni učinak na tkivo i nisu osjetljive na svijetlost i toplinu kao H2O2.
Med se stoljećima koristio za liječenje širokog raspona zdrasvenih teškoća, poput rana, opeklina, katarakta, kožnih čireva i ogrebotina ali brojne sastavnice meda (oko 180) su ograničavale njegovu znansvenu procjenu. Ponovno vraćanje meda u središte suvremene medicine je pojavnost antibiotik-rezistentnih bakterija. Mnoge publikacije potvrđuju antimikrobni učinak meda ali mehanizam kojim djeluje je nekompletno istražen. Za sada se zasigurno zna da protumikrobna djelotvornost meda temelji se na:
• sadržaju vodikova-peroksida (H2O2) u medu
• ne-peroksidnim sastavnicama čije je izvorište biljnog podrijetla
• pH meda ili aktivnosti glukooksidaza
• osmotskoj aktivnosti
• flavonoidima
• aromatskim kiselinama
• slobodnim kiselinama i cjelokupnoj kiselosti meda
• aktivnosti diastaza i invertaza čije je izvorište podrijetlom iz pčele
Protubakterijski učinak meda pokazuje Tablica2.
Tablica 2. Protubakterijski učinak meda

• Actinomyces pyogenes
• Pseudomonas aeruginosa,
• Escherichia coli,
• Staphylococcus aureus,
• Proteus mirabilis,
• Enterobacteriaceae,
• Klebsiella pneumoniae,
• Nocardia asteroides,
• Bacteroides
• Streptococcus mutans,
• Streptococcus fecalis,
• Streptococcus pyogenes,
• Streptococcus dysgalactiae
• Streptococcus agalactiae
• Streptococcus uberis
• Helicobacter pylori
• Prevotella
• Micrococcus luteus

Med se pokazao izrazito učinkovit u ubijanju ovih bakterija, te bakterija i gljivica u ustima kao Streptococcus mutants i Candida albicans, te Helicobacter pylori uzročnika čira želuca. Smatra se da tamniji medovi su bogatiji flavonoidima i imaju veću protubakterijsku aktivnost.Posebice treba istaknuti da učinkovitost meda in vivo (na živom organizmu je veća od učinka istog in vitro. Razlog tome je što med stimulira makrofage, stanice imunosnog sustava s višestrukom ulogom u organizmu; sudjeluju u fagocitozi, sekreciji te regulaciji imunosne reakcije. Fagocitoza je proces proždiranja većih, čvrstih i netopljivih čestica te patogena, tumorskih stanica, i stanice vlastitog oštećenog tkiva iz organizma. Makrofagi tvore brojne biološki aktivne tvari proteinske građe i izlučuju ih spontano ili na poticaj fagocitirane tvari. Monociti/makrofagi stvaraju i luče više od 75 molekula, kojima utječu na tijek imunosne reakcije, aktivaciji limfocita, matičnih tanica, čimbenika koagulacije, čimbenika koji djeluju na tumorske stanice, sudjeluju u upalnoj reakciji, mikrobicidnoj aktivnosti i obnovi oštećenog tkiva. U svim stadijima aktivacije makrofagi luče komponente komplementa i lizozim, kao i proteine plazme, enzime, reaktivne metabolite kisika, NO, metabolite nukleotida, lipide, prostaglandine, citokine (IL-1, interferon α, TNF) i druge biološki aktivne čimbenike.
Izlučenim enzimima, citokinima (monokinima) i drugim tvarima makrofagi sudjeluju u upalnoj reakciji, aktiviranju limfocita te razaranju bakterija i tumorskih stanica što pospješuje protubakterijski, protutumorski učinak meda in vivo. Protubakterijska učinkovitost meda in vivo našla je primjenu kod mastitisa (upala dojke), bolesti uzrokovane prodorom mikroba u tkivo dojke, mliječne kanale i žlijezde, posebice u životinja, zbog veće učinkovitosti od antibiotika te zbog štetnosti antibiotika koji se zbog lipofilnosti zadržava u tkivu i kroz nekoliko dana se luči u mlijeku. Med je hidrofilan, ne zadržava se u tkivu, s većom protubakterijskom aktivnošću, te sposobnošću popravka oštećenog tkiva, te takvo mlijeko je prihvatljivije za potrošača.
Osim inhibitornog učinka na bakterije, med može imati i stimulatorni učinak na bakterije probavnog trakta. Naime dobro je poznato da crijevna mikroflora i njeni metaboliti igraju važnu ulogu u očuvanju ljudskog zdravlja.Korisna mikroflora značajno smanjuje štetne bakterije i njihove toksične proizvode u crijevima, ima antagonistički učinak na enteropatogene kao što su Escherichia coli, Staphylococcus aureus, Salmonella spp. i Bacillus spp. Med statistički značajno povećava broj mliječnih bakterija (Lactobacillus acidophilus, Lactobacillus plantarum, Bifidobacteria) u in vitro i u in vivo uvjetima. Ove bakterije imaju probiotski učinak-rastu u crijevima i proizvode metabolite koji inhibiraju rast patogena i daju otpornost domaćinu:
♦ Proizvode protubakterijske tvari
♦ Stimuliraju imunosni sustav domaćina
♦ Inhibiraju kolonizaciju i rast patogenih bakterija u crijevima te povećavaju otpornost ljudi i životinja
♦ Imaju hipokolesterolički učinak (reduciraju kolesterol te smanjuju probleme vezane za krvožilni sustav i jetru)
♦ Proizvodnjom organskih kiselina reduciraju crijevni pH te inhibiraju druge bakterijske patogene i spriječavaju njihovu klonizaciju na crijeva
♦ Smanjuju nastanak alergijskih reakcija

Danas se meda rabi kod ginekoloških problema, PMS i jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava (kronični bronhitis, bronhialna astma, traheitis, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis), te kao glavni prirodni zaslađivač visoke energetska vrijednost (100gr - 300 cal) preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora, iscrpljenosti, anoreksie ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, u liječenju gastritisa, čira na želucu, dvanaesniku i crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, za liječenje i detoksikaciju jetre, brzo obnavljanje glikogena, kao diuretik, kod anemia, nervoza, razdražljivosti i besanica. Med djeluje protuoksidativno-uklanjanja slobodne radikale, protuupalno, spriječava stvaranje tromba, protumikrobno u prevencija upala mokraćnih puteva, protugljivično, protukancerogeno-veže se na estrogenske receptore,te spiječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća). Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskorišćuju u ljudskom organizmu, jer med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari. Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski učinak i izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom povećava djelotvornost citostatika u smanjenju broja tumorskih čvorića odnosno metastaza. Naši rezultati potvrda su ovom čimbeniku. Preventivna obrada životinja s vodenom otopinom meda smanjuje broj tumorskih čvorića. Jedan od mehanizama učinkovitosti meda jest aktivacija makrogfaga a preko njih T- i B-limfocita. U protutumorskom učinku meda svakako treba istaknuti važnost flavonoidni sastavnica meda i njihov protuoksidativni učinak, te sposobnost skupljanja reaktivnih kisikovih grupa i slobodnih radikala koji mogu dovesti do oštećenja DNA, kao i sposobnost flavonoida da se vežu na estrogenske receptore, te sprečavaju rast tumorskih stanica.

Matična mliječ - Slijedeći sintetizirani proizvod pčela je matična mliječ, najviše cijenjen proizvod od svih. Mliječ je izlučevina posebnih žlijezda (hipofaringealne i mandibularne) pčela. Proizvode je mlade pčele radilice kao hranu za matice i ličinke. Postoje mnoge tvrdnje o dobrobiti matične mliječi za ljudsku zajednicu uključujući kvalitetniji život, liječenje lakših bolesti, odstranjivanje bora s lica itd. Mnoge od ovih tvrdnji trebalo bi klinički testirati i znanstveno dokazati.
Kemijski sastav matične mliječi je:voda 60-70%; proteini10-18% (albumini, globulini,glikoproteini, lipoproteini, 23 aminokiseline); šećeri 9-15% (glukoza, fruktoza, neznatne količine riboze, maltoze, izomaltoze, gentiobloze, turanoze, trehaloze, neotrehaloze); lipidi 1,5-7% (fenoli, steroli i gliceroli, vosak, neutralne masti, fosfolipidi, slobodne organske kiseline); anorganske tvari 0,7-1,5% (K, Na, Ca, Mg, Cu, Fe, Mn, Zn, Si, Cr, Ni, Ag, Co, Al, As, Hg, Bi, Au, S, P); vitamini (B1, B2, B3, B5, B6, B7 ,B9,B12, pantotenska kiselina, biotin, folna kiselina, inozitol, vitamin E, D,A, K, C, 336-351 g/g).
U mliječi se nalaze još neki enzimi (amilaza, invertaza, katalaza, kisela fosfataza i dr.), neuroprijenosnici (acetilkolin i kolin) i spolni hormoni (estradiol, testosteron, progesteron).
Matična mliječ se danas koristi u različitim preparatima. Njezin učinak temelji se na ubrzanju oksidativnog metabolizma, te kataboličkih i anaboličkih reakcija izmjene tvari. Višekratno davanje malih doza matične mliječi povećava otpornost na stres u pokusnih životinja, dok velike doze djeluju letalno. Dokazana su i protumikrobna i bakteriocidna svojstva (Bacilus alvei, Streptococcus apis, Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris,Mycobacterium tuberculosis), koja se pripisuju slobodnim masnim kiselinama. Protutumorski učinak matične mliječi pripisuje se njenoj aktivnoj sastavnici 10-hidroksi-decenskoj kiselini, te zasićenim dikarboksilnim kiselinama (sukcinska, glutarna, adipinska, pimelinska, suberinska, azelainska, sebacinska kiselina). Učinak matične mliječi za sada je istražen na: 6C3HED limfosarkomu, TA3 mamarnog karcenomu, ascitičnom Erlichovu karcinomu, Leukemiji AKR miša, Sarkomu 180, Erlichovu solidnom tumoru, L1210 i P388 limfatičkoj leukemiji. Matična mliječ pokazala se učinkovita u sporo rastućim tumorima ali ne u brzorastućim tumorima. Naši rezultati pokazuju da matična mliječ smanjuje broj tumorskih čvorića samo ako se daje istovremeno s tumorskim stanicama, te da ima značajna imunomodulatorna svojstva. Neke od bioloških osobitosti matične mliječi su: pospješuje rast kvasca, ubija protozoa Trypanosoma cruzi, djeluje na viruse gripe, biostimulativni učinak - sposobnost pojačavanja disanja tkiva, pojačava oksidativnu fosforilaciju, ubrzava razmjenu tvari, povećanje energije i izdržljivosti, stimulira parasimpatički centar vegetativnog sustava i pojačava izlučivanje adrealina iz nadbubrežne žlijezde, povećava otpornost na stres i bolesti, pomaže u održavanju i jačanju kose, kožnog tonusa i noktiju, pomaže u regeneraciji stanica i tkiva, smanjuje razinu kolesterola, pozitivni učinak na krvožilni sustav, stabilizira krvni tlak, poboljšava memoriju (acetil kolin neurotransmiter), stimulira imunološki sustav, potiče apetit, reguira probavu, održava ravnotežu hormona, olakšava simptome menstrualne i PMS žena, pomaže u impotenciji i frigridnosti, otklannjna slabost i umor, pozitivni učinak na artritis, anemiju, mišićnu distrofiju, Parkinsonovu bolest, djeluje antiupalno, antivirusno i antibiotički.

Pelud - Konačno, pelud nije pčelinji proizvod, već su to muške spolne stanice biljaka, koje skupljaju pčele i pohranjuju u saće kao izvor proteina, važnih vitamina (A, B-kompleksa, C, D, E, K, i rutin) i 28 minerala, te brojni minerala u tragovima. Sva pelud nije iste hranjive vrijednosti, ali za 1 kg peludi apotrebno je 10000 pčela. Toliko bogatstvo hranjivih tvari nije pronađeno ni u jednom drugom proizvodu. Primjerice, od 22 poznate amino kiseline u biokemiji, sve su nađene u peludu, brojni enzimi i ko-enzimi važni za dobru probavu (čak 5000 enzima i koenzima). Povijesnih podataka o medincinskoj uporabi peludi je vro malo. U srednjem stoljeću pelud je rabljen kao sedativni tonik i afrodizijak. Od 1950 godine raste uporaba peludi u komercionalnoj trgovini. Danas, stotine tona peludi se iskoristi u svijetskoj trgovini. Kako pelud postaje interesantniji za uporabu, tako raste broj literature i broj dokaza o njegovoj učinkovitosti. Primjerice: pozitivni učinak na rast i razvoj, povećava plodnost, povećava broj leukocita, eritrocita, poboljšava cirkulaciju krvi, biostimulativna i regenerativna svojstva (jetre), protubakterijski učinak (na gram negativne bakterije) želučano crijevnih oboljenja i infekcija mokraćnih puteva ( Esherihia coli, Salmonella, Proteus vulgaris), djeluje na lipidni metabolizam (smanjenje triglicerida), usporava starenje, pomaže kod probavnih smetnji, stimulira apetit, održava homeostazu organizma, povećava otpornost na bolesti, jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca, djelotvoran kod iscrpljenosti, poboljšava vid, potiče ras kose, učinkovit je u kozmetici.

Vosak - Vosak je proizvod voštanih žlijezda pčela radilica. Te su žlijezde transformirane hipodermalne stanice hitinskog pokrivača pčela i nalaze se u parovima na unutarnjoj strani posljednja četiri trbušna članka. U trenutku lučenja iz žlijezde, vosak je žute boje, a kasnije potamni zbog naslaga nevoštanih tvari. Sastoji se od ugljikovodika, organskih kiselina, slobodnih alkohola i flavona. Lanci ugljikovodika su najčešće zasićeni, ali ima i nezasićenih razgranatih lanaca. Pčelinji vosak sadrži 11-17% ugljikovodika, 70-75% estera, 12-15% organskih masnih kiselina, 0,1-2,5% vode, karotenoide, aromatske i mineralne tvari i strane primjese (pelud, propolis, dijelove pčela i kukuljice ličinki).
Pčelinji vosak ima omekšavajuća i protuupalna svojstva i zbog toga se primjenjuje u medicini, farmaciji, kozmetici i industriji. Od davnina se koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, jačanje desni te poboljšane probave. U prehrani se rabi kao premaz za slastice.

Pčelinji otrov -Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je biološka namjena štititi pčelinju zajednicu od neprijatelja. Pčela radilica ima vrlo složen žalčani sustav, smješten u zadku trbuha. Sastoji se od žalčanih lukova, dva nožića, tri para hitinskih pločica (duguljastih, trokutnih, kvadratnih), i dvije otrovne žlijezde ("velike", kisele; "male", alkalne). U "Kuranu" nalazi se navod o pčelinjem otrovu koji glasi: "Iz njihovih trbuha nastaje tekućina koja je medicina za ljude".
Kemijski sastav još nije potpuno poznat, no zna se da sadrži različite enzime (*-glukozidaza, kisela fosfomonoesteraza, hijaluronidaza, lizofosfolipaza, fosfolipaza A2), male peptide (melitin, adolapin, sekapin, apamin, prokamin A i B, terciapin), fiziološki aktivne amine i neuroprijenosnike (histamin, dopamin, noradrenalin), aminokiseline (*-aminomaslačna kiselina, *-aminoizomaslačna kiselina), te veću količinu mineralnih tvari. U pučkoj medicini se primjenjuje kao protureumatik, a novija istraživanja primjene pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na umanjivanje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi, povećanje radne sposobnosti. On, također, zaštićuje organizam od zaraznih bolesti, koristi se kao i ljekovito sredstvo za liječenje upale zglobova, raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila. Posebno su opisana liječenja ubodima pčela.Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine.Također, mnogi mali peptidi pčelinjeg otrova (primjerice, peptid MCD i apamin) zbog vezanja na specifične stanične receptore ili proteinske kanale stanične opne, našli su vrlo važnu primjenu u fiziološkim istraživanjima funkcija staničnih opni. Prilikom uboda, pčela ispusti 0,5-1 l pčelinjeg otrova. Zbog pojačane uporabe pčelinjeg otrova u farmaceutskoj industriji (oko 40 izdvojenih sastavnica), danas se isti dobiva elektrostimulacijom pčela. Danas se sve više istražuje protutumorski učinak pčelinjeg otrova. Protutumorski učinak se prepisuje melitinu, bazičnom polipeptidukoji čini 50-70% suhe tvari pčelinjeg otrova. Zaustavljanje njihova rasta temelji se na inhibiciji kalmodulina, proteina koji veže kalcij i ima važnu ulogu u staničnoj proliferaciji. Melitin je pokazao najsnažniju citotoksičnu aktivnost na leukemiske stance miša i ljudi u odnosu na druge strukturno slične satavnice koje inhibiraju aktivnost kalmodulina. Naša opažanja pokazuju da protutumorski i protumetastatski učinak pčelinjeg otrova ovisi o načinu davanja pčelinjeg otrova i da jedan od mehanizama zasigurno jest izravni doticaj tumorskih stanica s sastavnicama pčelinjeg otrova koji uzrokuje promjene u strukturi i funkciji receptora na opni tumorskih stanica kao i cijeloj tumorskoj stanici, te induciraju smrt stanice apoptozom i/ili nekrozom.
Propolis - Propolis, slijedeći ljekoviti proizvod pčela, je proizvod kojeg pčele rabe za vlastitu medicinu.
Riječ propolis prema nekim autorima potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis (grad), tj. za zaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugima od riječi propoliso, koja na grčkom ili na latinskom znači zamazivati, zaglađivati.
Propolis po svom podrijetlu je izlučevina tkiva pupoljaka ili kore drveća i šiblja. To je mješavina smolastih sastojaka (uglavnom drveća topole, johe, jablana, breze, jasena i kestena) koji se luče tijekom proljeća i ljeta.

Propolis služi pčelama za premazivanje unutrašnjosti košnice, čime postižu bolje očuvanje topline zimi, čuvanje košnice od propuha, vremenskih nepogoda i potresa. Također propolisom poliraju stanice saća koje služe kao skladišta za med, cvjetni prah i kao kolijevka za ličinke. Propolis služi pčelama i za spriječavanje zaraza u košnicama i za balzamiranje uljeza koje ne mogu izbaciti. Propolis ne služi samo kao gradbeni materijal već, zahvaljujući lako hlapljivim eteričnim uljima, ima izrazit protumikrobni učinak na patogenu mikrofloru.
Nedavno je ponovno pobudit interes za propolis zbog njegove učinkovitosti u održavanju zdravlja ljudi. Tvrdi se da posjeduje široki spektar aktivnosti: protubiotsku, protuvirusnu, protugljivičnu, protuupalnu, protuoksidativnu, anestetičku, karcinostatsku i imunostimulatornu. Pored ovih aktivnosti pronađeno je da propolis inhibira rast protozoa, ubrzava osteogenetske procese, stimulira neke enzimske aktivnosti i posjeduje regenerativni učinak na tkiva. Primjerice, protubakterijska i protugljivična aktivnost pokazana je na: Staphylococcus aureus, Streptococcus faecalis, Staphylococcal and Sreptococcal species, Corynebacterium, Escherichia coli 026, Escherichia coli 0111, Klebsiella ozaenae, Salmonella choleraesuis, Salmonella enteritidis, Salmonella typhosa, Salmonella dublin, Salmonella gallinarum, Salmonella pullorum, Shigella dysenteriae, Shigella sonnei, Proteus vulgaris, Mycobacterium, Bacillus alvei, Bacillus larvae, Bacillus mesentericus, Bacillus subtilis (Caron), Micosporum audomii, Micosporum canis, Micosporum cookei, Micosporum distortum, Micosporum ferrugineum, Micosporum gypseum, Trichophyton ferrugineum, Trichophyton schoenleim, Trichophyton schoenlemi, Trichophyton tonsurans, Trichophyton verrucosum, te drugi sojevi Trichophyton-a, Candida (9 sojeva), Torulopsis ( 4 soja), Thrichosporon infestans i druge.
Danas se zna da propolis sadrži preko 200 sastavnica, 22 minerala i 7 vitamina. Glavne sastavnice propolisa su : flavonoidi, derivati cinaminske kiseline, terpeni, alkoholi, ketoni , fenoli, kalkoni, heteroaromatski spojevi, ugljikohidrati, minerali, vitamini i druge.
Naša istraživanja i istraživanja drugih jasno ukazuju na moguću uporabu propolisa i njegovih sastavnica u liječenju složenih bolesti uvjetovanih stresnim i toksičnim činbenicima okoliša koji oslabljuju imunološki sustav ljudi i životinja i čine ih podložnijim mnogim infektivnim bolestima, kao i pojavnosti tumora te posljedična mu rasta i metastaziranja.
Posljednjih desetak godina propolis se rabi u brojnim područjima ljudske patologije, a značajna iskustva su stečena i u veterinarskoj praksi. Klinička liječenja različitih kožni bolesti (akne, eckem, opekline, psorijaza, seboreja i druge), bolesti dišnog sustava (tonzilitisa, faringitisa, rinitisa, asme), te različitih upalnih bolesti (rodnice i grlića maternice, uha) propolisom, daju potvrdu o učinkovitosti o propolisa kao pomoćnom ljekovitom sredstvu. Osim što ima protubakterijski i protu virusni učinak , propolis djeluje sinergistički s nekim antibioticima i pojačava bakteriostatski učinak antibiotika i do 100 puta. Flavonoidnim sastavnicama propolisa kao najsnažnijim protuoksidansima prepisuje se uspješno liječenje kroničnih bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom, primjerice: ateroskeloroza, reumatoidni artritis, tumor, diabetes, upalne bolesti crijeva, bolesti koronarni žila srca i krvožilnog sustava (kapilarna lomnost, kronična venska insuficijencija, ateroskleroza, varikoza vena, multiplaskleroza, hemoragia, hemoroidi), neurodegenerativne bolesti, bolesti respiratornog trakta, očne bolesti (glaukom, retinopatija, katarakt, noćno sljepilo, oštećenje makule oka i žute pjege), imunodeficiencije i druge. Posebice treba istaći važnost flavonoida u sprečavanju akumulacije L-sorbitola inhibicijom aldoza-reduktaze, enzima koji katalizira redukciju D-glukoze do sorbitola čijom akumulacijom nastaju sve patološke promjene vezane za dijabetes.
Naši rezultati predstavljaju i određeni podstrek za dalja istraživanja združenog učinka propolisa i njegovih sastavnica s različitim citostaticima u cilju proučavanja njihove imunomodulacijske, protutumorske i radioprotektetivne učinkovitosti. Daljnji cilj naših istraživanja je istražiti djelotvornost vodene otopine propolisa i njegovih sastavnica na biotransformacijske enzime i detoksifikaciju karcinogenih metabolita u in vivo i/ili in vitro uvjetima. Općenito je prihvaćeno mišljenje da propolis nije toksičan u većim količinama za životinje i ljude i ako je vrlo malo znanstvenih pokusa izvedeno da bi takvu tvrdnju moglo u potpunosti opravdati. Povećanom uporabom propolisa i njegovih sastavnica zapaženi su i neki popratni učinci. Danas se zna da neke od sastavnica propolisa uzrokuju toksičnost i alergiju. Flavonoidi koji prevladavaju u propolisu, smatraju se netoksičnim za ljude i životinje. Druge sastavnice koje se nepotpuno metabolički prerade, ili koje tijekom metaboličkih pretvorbi svaraju reaktivne međuproizvode mogle bi dovesti do oštećenja tkiva. Daljnja istraživanja trebalo bi usmjeriti na učinke propolisa i njegovih sastavnica na različite organe tijekom dugotrajne uporabe istih. Jedan od problema uporabe propolisa u medicini je svakako varijabilnost njegovih sastavnica s obzirom na različita geografska područja i biljke koje tamo obitavaju. Standardizacija kvalitete propolisa povećat će njegova ljekovita svojstva i povećati učinkovitost liječenja mnogih bolesti.Propolis već mnogi smatraju "zlatnim" proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća. Ove bi spoznaje mogle poslužiti i kao smjernica za istraživanje protutumorskog učinka propolisa i njegovih sastavnica u predkliničkim istraživanjima.

Apiterapija: jučer , danas i sutra

Povijest apiterapije seže nekoliko stoljeća unatrag, 20 stoljeća u Kini, značajno manje u Istočnoj Europi, i još manje u SAD-u. Med, propolis, pčelinji otrov, matična mliječ i vosak su prepoznatljivi kao induvidualne tvari. U Kini je već duže vremena poznata api-akupunktura, gdje se rabi pčelinji ubod. Kinezi često rabe matičnu mliječ kao temelj zajedno s pčelinjim otrovom. Sve zemlje već stoljećima rabe apiterapiju, kao jedan od oblika liječenja ali neovisno od drugih ili s minimalnim doticajem. Početkom ovog stoljeća pčelinje su proizvode proučavali mnogi liječnici u Evropi i SAD. Ova su se istraživanja održala sve do pojave antibiotika. Tada se pažnja počela sve više posvećivati borbi protiv mikroba, a ne više toliko njihovim domaćinima i stanju njihovog imunološkog sustava. Početni veliki uspijeh antibiotika potakao je način razmišljanja koji je posebice raširen u SAD i koji je zapravo značajka moderne medicine. Danas se potpuno ignorira misao velikog francuskog filozofa Claude Barnard-a: "Mikrob nije važan! Važno je stanje njegovog domaćina."

Danas smo svijedoci velikog napretka u nekoliko domena kao što su tehnika, komunikacije i interes (korist). Elektronska mikroskopija dopušta divovski korak u naše znanje anatomije pčela kao i njene fiziologije. Laboratorijski rad, otpočetka nije bio povezan s kliničkim radom. Danas, razvojem komunikacija i širenje informacija i prakse: dolazi do brzog prihvaćanja akupunkture u SAD, povećanja broja zavoda alternativne medicine u sveučilištima i bolnicama, razvoja akademskih društava poput Internacional Biotherapy Asociety koji preporučava uporabu ličinki, pijavica, pčela u liječenju lakših bolesti i istražuje mogućnost uključivanja riba u čišćenju rana slično ličinkama muha. U kliničkoj domeni akademske institucije rijetko i kritički prihvaćaju ili odbacuju ovaj pristup, dok su ljudi spremniji za nove pokuse na vlastiti rizik, sa novim načinima.

Glavni pravci razvoja apiterapije su:
1. Ostvarenje standardnih mjerila za proizvodnju, manipulaciju i prodaju pčelinjih proizvoda koji imaju lijekovita svojstva.
2. Stvaranje liste standardnih indikacija bolesti koje se mogu uspiješno liječiti pčelinjim proizvodima.
3. Stvaranje kliničkih protokola kojima će se povećati učinkovitost liječenja pčelinjim proizvodima .
4. Utvrđivanje glavnih pravaca razvoja apiterapije u svijetu.
5. Prilagođavanje pčelinjim proizvodima situacijama u različitim zemljama.
Jedan od glavnih pravaca razvoja apifarmakopeje je prilagođavanje primjene pčelinjih proizvoda specifičnim potrebama i ekonomskom stupnju razvoja neke zemlje. Projekt je u veljači 1998. godine započela Komisija Apimondije na Kubi, a u tijeku su pripreme za započinjanje sličnih projekta i u drugim zemljama. Apiterapija će otvoriti novu kategoriju pčelarske aktivnosti, koja će pomoći u stvaranju novih medicinskih proizvoda iz košnice. Ovo će uključiti definiranje standarda rukovanja, proizvodnje, i obrade proizvoda. Neke standarde uglavnom čine pčele. Ova proizvodnja je više odgovorna od običnih pčelarskih metoda i rezultirat će proizvodima sa višim cijenama. Projekt liječenja s pčelinjim otrovom je započelo Američko apiterapijsko društvo. Trebati će nekoliko godina za objektivne podatke u liječenju različitih bolesti, primjerice multiple skleroze i artritisa. Društo također radi na utvrđivanju sigurnog i učinkovitog protokola za liječenje pčelinjim otrovom.

U bliskoj budućnosti treba nastaviti s opsežnim istraživanjima apiterapije i usmjeriti se na slijedeće:
1. Odnos između uboda živih pčela i primjene komercijalno raspoloživih otopina pčelinjeg otrova i njegovih sastavnica, sporedni učinak, klinička indikacija.
2. Istražiti različite reakcije na pčelinji otrov i postupke pri tom.
3. Modifikacije prilikom skladištenja proizvoda, kemijske, bio-kemijske i fiziološke značajke.
4.Pravila uporabe različitih proizvoda iz košnice.
5.Povećati broj pčela za medicinske svrhe: uporaba različitih vrsta pčela.
6.Apiterapija i prirodni okoliš
7.Apiterapija i medicina.
8. Apiterapija i psihologija
9. Apiterapija i pravo
Ažurirano Utorak, 10 Ožujak 2009 18:18