Pčelinji proizvodi
Sve o vosku I dio PDF Ispis E-mail
Petak, 17 Ožujak 2017 09:41

infobee

Nastanak pčelinjeg voska

Pčele trebaju vosak kao građevni materijal za svoje saće. Proizvode ga u voštanim žlijezdama, koje puni funkcionalni razvoj dosežu kod 12 do 18 dana starih radilica (kućnih pčela). Sinteza voska kod starijih pčela je značajno reaktivirana. Međutim, u izvanrednim situacijama ili povoljnim okolnostima starije radilice mogu ponovno aktivirati sintezu voska.

Najveće količine voska pčele stvaraju za vrijeme burnog razvoja zajednica, pod umjerenim klimatskim uvjetima tijekom travnja i svibnja, do kraja lipnja. Glavne sirovine za produkciju voska su ugljikohidrati, tj. šećeri u medu: fruktoza, glukoza i saharoza. Odnos potrošnje šećera za proizvodnju i dobivenog voska može varirati od 3 do 30:1. Omjer 20:1 je tipičan, odnosno, prosječan za središnju Europu. Jače pčelinje zajednice ekonomičnije proizvode vosak, jača zajednica, manji omjer. Jedan LR okvir, koji sadrži samo 100 g voska, može držati 2 - 4 kg meda.

Ažurirano Ponedjeljak, 20 Ožujak 2017 12:10
Više...
 
Poziv na sudjelovanje u projektu studije raznolikosti peludi PDF Ispis E-mail
Petak, 21 Ožujak 2014 17:35

pelud_csiDragi pčelari,

U sklopu međunarodnog udruženja znanstvenika COLOSS, te brojnih europskih instituta i fakulteta provodi se studija o raznolikosti peluda u europskim razmjerima. O značaju raznolikosti peluda bilo je raspravljano na COLOSS-ovoj radionici o ishrani pčela koja je održana na Bledu u Sloveniji 2012. godine. Zaključeno je da je važno napraviti inventarizaciju peluda i povezati je s korištenjem zemljišta te s pčelarskom sezonom. Drugim riječima, željeli bi, zajedno s pčelarima, kao građanima znanstvenicima, provesti znanstvenu studiju kojom bi utvrdili dali je nedostatak raznolikosti peluda stvaran problem i u kojim tipovima staništa, te će se utvrditi raznolikost peluda kroz sezonu.

Ažurirano Četvrtak, 03 Travanj 2014 10:49
Više...
 
POLEN – PELUD – prezentacija Dino Cerić PDF Ispis E-mail
Subota, 15 Prosinac 2012 14:00

dinoIzvrsno predavanje našeg kolege Dine Cerića izazvalo je veliko zanimanje kako u hrvatskoj pčelarskoj javnosti tako i u javnosti u nama susjednim zemljama.
Sveobuhvatno s cijelim nizom novih spoznaja te protkano vlastitim pčelarskim i apiterapeutskim iskustvom ovo predavanje će svakako biti jedna od malih prelomnica u našoj pčelarskoj praksi u domeni prikupljanja, čuvanja, izrade pripravaka i korištenja cvjetnog praha.

Tekstom u nastavku Dino nam svima upućuje tople čestitke i dobre vibracije u Novoj godini:

Polen ili pelud zovu još i medicinsko čudo, super hrana, antikancer itd.
Polen su sitna zrnca, okom nevidljiva, koja pčele lijepe na svoje nožice stvarajući granule i na taj način ih unose u košnicu. To je prirodni resurs koji pčele sakupe za preživljavanje zimskog perioda.

Ažurirano Četvrtak, 27 Prosinac 2012 18:09
Više...
 
O vosku PDF Ispis E-mail
Petak, 23 Ožujak 2012 16:08

zbornikČebelarska zveza Slovenije u povodu 35. dana pčelarstva APISLOVENIJA izdala je Zbornik predavanja kojeg možete preuzeti ovdje.

Kako je u ovom trenutku na mnogim pčelinjacima u toku topljenje voska preuzeli smo članak Franca Gosara  „Pridelava čim manj obremenjenega voska" i dopunili ga s našim iskustvom.

Proizvodnja što manje zagađenog voska

Franc Gosar  (http://www.cebelarstvo-gosar.com/index.htm)

Naš okoliš postaje sve kontaminiraniji . To opažamo i na pčelinjacima gdje pčelinje zajednice odumiru, a da tomu često ne znamo niti pravi razlog. U svijetu se utvrđuje stajalište da su osim klasičnih uzročnika pomora pčela uzrok te pojave također i klimatske promjene, virusi, te upotreba različitih pesticida i drugih štetnih tvari. Zbog tih utjecaja je i vosak sve zagađeniji. Dodatno vosak može biti i zagađen tvarima koje pčelari potpuno legalno koriste kod zatiranja voroe. Sve te tvari se u vosku vremenom nakupljaju pa zagađenje voska predstavlja sve veći problem.

Ažurirano Subota, 24 Ožujak 2012 20:16
Više...
 
Što je to zabrus? PDF Ispis E-mail
Ponedjeljak, 07 Prosinac 2009 20:06

poklopci otklapanjeOsim poznatih pčelarskih proizvoda, suvre­mena medicina počinje otkrivati i niz dru­gih, rijetkih, gotovo zaboravljenih ljekovitih pčelinjih proizvoda. U drevnim zapisima na brezovoj kori, u Novgorodu, koje su načinili Šve­đani, na dugom popisu, uz med i vosak, stalno se pojavljuje riječ «zabrus». U tim zapisima govori se o značajnim količinama - pudima (mjera = 16,38 kg) voska, te zabrusa.

Zabrus - to su skinuti poklopci mednog saća. Po čemu se zabrus razlikuje od voska? Prije svega po sastavu. Kada se med poklopi u saću, pomalo dobiva aromu. To se događa zato što pčele pri poklapanju meda u saću koriste posebne tvari kao što su izlučine voštanih i žlijezda slinavica. Može se zaključiti da je zabrus moćna verzija voska· - u njemu je skup aromatič­nih sastojaka pčelinjih proizvoda i tvari. Skup aromatičnih sastojaka i pčelinje sline međusobno povećavaju svoja ljekovita svojstva. Istraživanja su pokazala da je zabrus učinkovit u liječenju bakterijskih i virusnih bolesti nosno-grkljanske šupljine i gornjih dišnih pu­tova. On ne izaziva alergije, i vrlo ga je korisno žva­kati: regulira izlučivanje sline, povećava sekretnu i pokretnu funkciju želuca.

Ažurirano Ponedjeljak, 07 Prosinac 2009 20:25
Više...
 
svemirska čarolija PDF Ispis E-mail
Petak, 06 Ožujak 2009 14:30

maticna_mlijecMatična mliječ je najviše cijenjen proizvod od svih pčelinjih proizvoda. Mliječ je izlučevina posebnih žlijezda (hipofaringealne i mandibularne) pčela. Proizvode je mlade pčele radilice kao hranu za matice i ličinke. Postoje mnoge tvrdnje o dobrobiti matične mliječi za ljudsku zajednicu uključujući kvalitetniji život, liječenje lakših bolesti, odstranjivanje bora s lica itd. Mnoge od ovih tvrdnji trebalo bi klinički testirati i znanstveno dokazati.

U rukovanju ovim vrijednim proizvodom pčelinje košnice treba biti posebno oprezan. Osjetljiva je na toplini i već na sobnoj temperaturi u roku nekoliko sati gubi najveći dio svojih "čarobnih" svojstava.

Kemijski sastav matične mliječi je:voda 60-70%; proteini10-18%; šećeri 9-15%; lipidi 1,5-7%; anorganske tvari 0,7-1,5% i vitamini. U mliječi se nalaze još neki enzimi, neuroprijenosnici i spolni hormoni.

Matična mliječ se danas koristi u različitim preparatima. Njezin učinak temelji se na ubrzanju oksidativnog metabolizma, te kataboličkih i anaboličkih reakcija izmjene tvari. Višekratno davanje malih doza matične mliječi povećava otpornost na stres u pokusnih životinja, dok velike doze djeluju letalno. Dokazana su i protumikrobna i bakteriocidna svojstva (Bacilus alvei, Streptococcus apis, Staphylococcus aureus, Proteus vulgaris, Mycobacterium tuberculosis), koja se pripisuju slobodnim masnim kiselinama. Protutumorski učinak matične mliječi pripisuje se njenoj aktivnoj sastavnici 10-hidroksi-decenskoj kiselini, te zasićenim dikarboksilnim. Učinak matične mliječi za sada je istražen na: 6C3HED limfosarkomu, TA3 mamarnog karcinoma, ascitičnom Erlichovu karcinomu, Leukemiji AKR miša, Sarkomu 180, Erlichovu solidnom tumoru, L1210 i P388 limfatičkoj leukemiji. Matična mliječ pokazala se učinkovita u sporo rastućim tumorima ali ne u brzorastućim tumorima. Naši rezultati pokazuju da matična mliječ smanjuje broj tumorskih čvorića samo ako se daje istovremeno s tumorskim stanicama, te da ima značajna imunomodulatorna svojstva. Neke od bioloških osobitosti matične mliječi su: pospješuje rast kvasca, ubija protozoa Trypanosoma cruzi, djeluje na viruse gripe, biostimulativni učinak - sposobnost pojačavanja disanja tkiva, pojačava oksidativnu fosforilaciju, ubrzava razmjenu tvari, povećanje energije i izdržljivosti, stimulira parasimpatički centar vegetativnog sustava i pojačava izlučivanje adrealina iz nadbubrežne žlijezde, povećava otpornost na stres i bolesti, pomaže u održavanju i jačanju kose, kožnog tonusa i noktiju, pomaže u regeneraciji stanica i tkiva, smanjuje razinu kolesterola, pozitivni učinak na krvožilni sustav, stabilizira krvni tlak, poboljšava memoriju (acetil kolin neurotransmiter), stimulira imunološki sustav, potiče apetit, reguira probavu, održava ravnotežu hormona, olakšava simptome menstrualne i PMS žena, pomaže u impotenciji i frigidnosti, otklanja slabost i umor, pozitivni učinak na artritis, anemiju, mišićnu distrofiju, Parkinsonovu bolest, djeluje antiupalno, antivirusno i antibiotički.

Izvor:
prof.dr.Nada Oršolić, PMF

Ažurirano Utorak, 10 Ožujak 2009 18:07
 
Energetsko vitaminska bomba PDF Ispis E-mail
Petak, 06 Ožujak 2009 14:28
cvjetni_prahPelud nije pčelinji proizvod, već su to muške spolne stanice biljaka, koje skupljaju pčele i pohranjuju u saće kao izvor proteina, važnih vitamina (A, B-kompleksa, C, D, E, K, i rutin) i 28 minerala, te brojni minerala u tragovima. Toliko bogatstvo hranjivih tvari nije pronađeno niti u jednom drugom proizvodu. Primjerice, od 22 poznate amino kiseline u biokemiji, sve su nađene u peludu, brojni enzimi i ko-enzimi važni za dobru probavu (čak 5000 enzima i koenzima). Sva pelud nije iste hranjive vrijednosti, ali za 1 kg peludi potrebno je 10000 pčela. Povijesnih podataka o medicinskoj uporabi peludi je vrlo malo. U srednjem stoljeću pelud je rabljen kao sedativni tonik i afrodizijak. Od 1950 godine raste uporaba peludi u komercialnoj trgovini. Danas, stotine tona peludi se iskoristi u svjetskoj trgovini. Kako pelud postaje interesantniji za uporabu, tako raste broj literature i broj dokaza o njegovoj učinkovitosti. Primjerice: pozitivni učinak na rast i razvoj, povećava plodnost, povećava broj leukocita, eritrocita, poboljšava cirkulaciju krvi, biostimulativna i regenerativna svojstva (jetre), protubakterijski učinak (na gram negativne bakterije) želučano crijevnih oboljenja i infekcija mokraćnih putova (Esherihia. coli, Salmonella, Proteus vulgaris), djeluje na lipidni metabolizam (smanjenje triglicerida), usporava starenje, pomaže kod probavnih smetnji, stimulira apetit, održava homeostazu organizma, povećava otpornost na bolesti, jača koronarne arterije i mišićno tkivo srca, djelotvoran kod iscrpljenosti, poboljšava vid, potiče rast kose, učinkovit je u kozmetici. pcelana_lijeski
Pelud je vrlo osjetljiv proizvod te ga treba vrlo pažljivo skupljati, sušiti i nakon toga čuvati. Neadekvatnim postupkom postaje nedostupan za probavu i time se njegove vrijednosti gotovo u cijelosti gube.

Obiluje bjelančevinama, vitaminima osobito B skupine, mineralima, aminokiselinama, fermentima. Djeluje protiv probavnih smetnji, jača sluznicu želuca te zacjeluje čireve. Ukratko, pelud sadrži sve što je nužno za život. Jede se sušen, sirov ili pomiješan s medom.

pelud2Pelud ili cvjetni prah, to su muške stanice prašnika cvjetova, koje pčele skupljaju s biljaka gomilanjem u košarice zadnjih nogu. U košnici istovaruju prah u stanice saća, te ga prešaju udarcima glave uz dodatak sline i meda. Na taj način prah je zaštićen od prodora zraka i kvarenja, te prepušten potrebnim kemijskim promjenama. Uz med, pelud je pčelama glavna hrana koja im daje bjelančevine, masti, mineralne tvari i vitamine.
Ažurirano Utorak, 10 Ožujak 2009 18:08
 
Za lijek i uljepšavanje PDF Ispis E-mail
Petak, 06 Ožujak 2009 14:26

vosakVosak je proizvod voštanih žlijezda pčela radilica. Te su žlijezde transformirane hipodermalne stanice hitinskog pokrivača pčela i nalaze se u parovima na unutarnjoj strani posljednja četiri trbušna članka. U trenutku lučenja iz žlijezde, vosak je žute boje, a kasnije potamni zbog naslaga nevoštanih tvari. Sastoji se od ugljikovodika, organskih kiselina, slobodnih alkohola i flavona. Lanci ugljikovodika su najčešće zasićeni, ali ima i nezasićenih razgranatih lanaca. Pčelinji vosak sadrži 11-17% ugljikovodika, 70-75% estera, 12-15% organskih masnih kiselina, 0,1-2,5% vode, karotenoide, aromatske i mineralne tvari i strane primjese (pelud, propolis, dijelove pčela i kukuljice ličinki).

Pčelinji vosak ima omekšavajuća i protuupalna svojstva i zbog toga se primjenjuje u medicini, farmaciji, kozmetici i industriji. Od davnina se koristi za liječenje rana i kožnih bolesti, jačanje desni te poboljšane probave. U prehrani se rabi kao premaz za slastice.

Pčelinji vosak mnogo se primjenjuje u kozmetici, i jedan je od važnijih sastojaka mnogih kozmetičkih preparata. Koža dobro usisava pčelinji vosak te dobiva gladak i nježan izgled. Pčelinji vosak proizvod je voskovnih žlijezda pčela radilica. Medne maske u kombinaciji s voskom znatno su djelotvornije od industrijskih krema i masti.

Pčelinji vosak pridonio je razvoju slikovnog i tonskog zapisa. Još u starim civilizacija Mezopotamije za pisanje su se upotrebljavale ravne drvene pločice, koje su s jedne strane bile premazane slojem voska.

Ažurirano Petak, 17 Ožujak 2017 10:32
 
Pčela bode i liječi PDF Ispis E-mail
Petak, 06 Ožujak 2009 13:59

PČELINJI OTROV

Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je biološka namjena štititi pčelinju zajednicu od neprijatelja. Pčela radilica ima vrlo složen žalčani sustav, smješten u zatku trbuha. Sastoji se od žalčanih lukova, dva nožića, tri para hitinskih pločica (duguljastih, trokutnih, kvadratnih), i dvije otrovne žlijezde ("velike", kisele; "male", alkalne).

Posve mlade pčele još ne proizvode otrov, a pčele starije od od 20 dana prestaju ga proizvoditi. No u mjehuru otrovne žlijezde ostaje otrov sačuvan.
Razvojno žalac potječe od leglice koju imaju ženke raznih kukaca, a služi za polaganje jaja. Stoga žalac nalazimo samo u matice i radilica. Matica, u pravilu, upotrebljava svoj žalac samo u borbi s drugom maticom. I matica i radilica može višekratno koristiti žalac u borbi s drugim kukcima - kada bode u tvrdu, hitinsku, podlogu. Ubode li u elastičnu podlogu kao što je ljudska koža neće moći izvući žalac, on će se otkinuti, a od takve drastične ozljede pčela, a i matica, neće preživjeti. Prilikom uboda, pčela ispusti 0,5-1 ml pčelinjeg otrova. Pretpostavlja se da pri pčelinjem ubodu lako hlapljivi dio otrova, koji vrlo brzo ispari, služi kao alarm ostalim pčelama na prisutnost neprijatelja.

 

Sastavnice pčelinjeg otrova

Pčelinji otrov( apitoksin) je gorka, bezbojna tekućina. Sastoji se od mješavine proteina koji izazivaju lokalnu upalu na mjestu uboda pčele  a takodjer  djeluju anikoagulantno.Jednim ubodom u kožu čovjeka pčela unese oko 0,1 mg svojeg otrova. Apitoksin je po svojim sastavnicama sličan zmijskom otrovu .Može se deaktivirati alkoholom ( etanolom). Oko 1% ljudske populacije je alergično na apitoksin.

1. MELITIN

Čini oko 52% svih peptida u otrovu. Melitin je jaki antiupalni agens i potiče izlučivanje korizola, hormona nadbubrežne žlijezde, u tijelu.

Ostale manje zastupljene sastavnice jesu:

2. APAMIN .....je blagi neurotoksin koji takodjer potiče izlučivanje kortizola, hormona nadbubrežne žlijezde

3.ADOLAPIN  .......djeluje antiupalno  i analgetički blokirajući ciklooksigenazu.

4. FOSFOLIPAZA A2 ....je po tkivo   najdestruktivnija sastavnica pčelinjeg otrova. To je enzim koji razlaže fosfolipide od kojih je sastavljenja stanična membrana. Takodjer snižava krvni tlak i zaustavlja zgrušavanje krvi.Ona aktivira arahidoničnu kiselinu koja se metabolizira u ciklusu cikloksigenaze pri čemu nastaju prostaglandini koji pak reguliraju upalne procese u tijelu.

5. HIJALORUNIDAZA  ......širi krve kapilare

6. HISTAMIN...je alergijski čimbenik

7. DOPAMIN I NORADRENALIN .............dižu broj srčanih otkucaja i  potiču simpatički autonomni sustav.

8. INHIBITORI PROTEAZE ..................djeluju antiupalno i zaustavljaju krvarenje.

Pčelinji otrov se  danas koristi u liječenju mnogih bolesti.


Ljudima ubod pčele zadaje razmjerno jaku bol. Zbog raznovrsnog sastava otrov ima raznoliko djelovanje na više organa. I po svom učinku je vrlo sličan zmijskom otrovu, no količina otrova pri pčelinjem ubodu je mnogo manja. Općenito se smatra da je 300 do 400 uboda smrtonosna doza za ljude. No reakcija i na jedan ubod kod vrlo osjetljivih ljudi može izazvati anafilaktički šok koji ako se ne spriječi davanjem adrenalina (hormona kojeg ljudsko tijelo luči pri velikom uzbuđenju, strahu, stresu i sl.) može biti koban. Smrt nastaje uslijed bronhihjalnog grča, vjerojatno kao posljedica paralize disajnog centra u mozgu.
Iako je dokazano da je kroz svoju dugogodišnju pčelarsku praksu pčelarev organizam stvorio otpornost na pečlini otrov (stvaranjem imunoglobulina G) nove spoznaje govore da u svakom organizmu postoji alergetski okidač. On se može aktivirati pri prvom, petom, tisućitom ili milijuntom ubodu pčele. I to bez obzira što dugogodišnji pčelar više ne osjeća intenzivnu bol pri ubodu, a otok i crvenilo na mjestu uboda mu se gotovo niti ne primjećuju. Stoga bi svi pčelari trebali imati neko od sredstava samopomoći kad rade s pčelama, a posebno oni koji imaju pčelinjake na osami ili sele u neku zabit.

Kako prepoznati anafilaktički šok?

Klinička slika počinje odmah nakon unosa alergena (parenteralni unos) ili odgođeno (peroralni unos).
Većina reakcija se javlja unutar jednog sata od izloženosti antigenu. Mogu se javiti uvodni simptomi u vidu svrbeža kože, trnjenja sluznice usne šupljine). Uobičajeno se javljaju kožne promjene: svrbež, crvenilo, urtikarija, angioedem. Otečenost sluznica, svrbež očiju, nosa i usta su česti simptomi, kao i oticanje usana i jezika što može dovesti do otežanog disanja i gutanja. Ozbiljniji znaci anafilaktičke reakcije manifestiraju se u obliku opstrukcije gornjih dišnih puteva kao posljedica edema larinksa (grkljana), epiglotisa i okolnog tkiva, te bronhokonstrikcije donjih dišnih puteva sa pojavom teške hipoksije. Razvoj kardiovaskularnog kolapsa praćen je padom tlaka, tahikardijom (ubrzanim radom srca), što može dovesti do teške aritmije. Zbog zahvaćanja gastrointestinalnog trakta može se javiti: mučnina, povračanje, grčevi, proljev. Zbog smanjenog protoka krvi u mozgu, te direktnog toksičnog učinka oslobođenih medijatora može se javiti vrtoglavica, nemir, gubitak svijesti.

Najvažniji simptomi anafilaksije:

  • svrbež kože, crvenilo, urtikarija, angioedem
  • dispnea (otežano disanje), kašalj

• rinoreja (šmrcanje), "wheezing" (sipljivo disanje)

  • otežano gutanje
  • mučnina, povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu, nadutost

• tahikardija (ubrzani, slabo punjen puls), hipotenzija (nizak tlak), aritmija (nepravilan rad srca), šok

  • slabost, zimica
  • midrijaza (proširene zjenice)

• anksioznost (osjećaj uznemirenosti, strah), tremor (tresavica), poremećaj svijesti, sinkopa (nesvjestica), koma

SAVJET:
Važno je dati upute ljudima koji su i inače osjetljivi da izbjegavanju kontakte s insektima. Savjetovati ih da ne nose odjeću žarkih i pastelnih boja jer one privlače insekte, kao i da ne nanose na kožu mirisne parfeme, sapune, kreme za sunčanje i druga mirisna kozmetička sredstva kad idu u prirodu, a pogotovo ako idu u posjet pčelaru. Treba naglasiti da je žalac nužno odmah odstraniti, najlakše noktom kažiprsta ili oštrim predmetom, aplicirati hladne obloge na mjestu uboda. Pri boravku u prirodi izbjegavati blizinu cvijeća ili voća koje je zbog prezrelosti palo na pod. Kod bolesnika koji su imali anafilaktičnu reakciju kao i kod onih koji su na imunoterapiji, svakako savjetovati da sa sobom uvijek nose samomedikaciju (antihistaminik, adrenalin za supkutanu primjenu - EpiPen)..

Primjena pčelinjeg otrova:

U "Kuranu" nalazi se navod o pčelinjem otrovu koji glasi: "Iz njihovih trbuha nastaje tekućina koja je medicina za ljude".

Kemijski sastav pčelinjeg otrova još nije potpuno poznat, no zna se da sadrži različite enzime, male peptide, fiziološki aktivne amine i neuroprijenosnike, aminokiseline, te veću količinu mineralnih tvari. Gusta je tekućina karakterističnog mirisa nalik na med i gorko kiselog okusa. Liofilizirani otrov (osušen bez tekuće faze) je lako hlapljivi, svjetlosivi do sivkastožuti prašak. Sadrži najmanje 18 aktivnih supstanci: razne enzime, male peptide, fiziološki aktivne biogene amine, neuroprijenosnike (histamin, dopamin, noradrenalin, serotonin), aminokiseline te veću količinu mineralnih tvari. Količina suhe tvari kreće se između 30 i 45%. U osušenom dijelu otrova nađeni su fosfor, kalcij, magnezij, klor i bakar. Oko 80% suhe tvari čine bjelančevine (hialurondidaza, fosfolipaza, kisela fosfataza, glukozidaza, lizofosfolipaza, melitin, apamin, MCD-peptid proteazni inhibitori, adolapin). Pčelinji otrov koristi se u obliku praška koji se čuva u hermetički zatvorenim staklenim posudama na -20°C.

U pučkoj medicini se primjenjuje kao protureumatik, a novija istraživanja primjene pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na umanjivanje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi, povećanje radne sposobnosti. On, također, zaštićuje organizam od zaraznih bolesti, koristi se kao i ljekovito sredstvo za liječenje upale zglobova, raznih neuralgija i akutnih upala krvnih žila. Posebno su opisana liječenja ubodima pčela. Pčelinji otrov i primjena pčelinjeg uboda je prihvaćeni dio osnovne medicine. Također, mnogi mali peptidi pčelinjeg otrova (primjerice, peptid MCD i apamin) zbog vezanja na specifične stanične receptore ili proteinske kanale stanične opne, našli su vrlo važnu primjenu u fiziološkim istraživanjima funkcija staničnih opni.

Orjentalna medicina razvila je metodu lječenja upalnih bolesti i kroničnih bolnih stanja ubodima pčela u akupunkturne točke (apipunktura). Nakon što je razvijen postupak dobivanja pčelinjeg otrova, ova terapija raširila se svijetom. Terapijski postupak se provodi potkožnim ubrizgavanjem otrova injekcijom u oboljela mjesta ili u akupunkturne točke. Istraživanja su pokazala da apipunktura može biti učinkovita alternativna metoda liječenja pacijenata s bolnim oštećenjima živčanih završetaka (neuropatija) posebno kod onih koji slabo reagiraju na analgetike.

U liječenju se danas primjenjuju razni apitoksinski preparati u obliku injekcija za potkožnu i intravensku primjenu ili se na bazi otrova izrađuju masti i kreme. Također se efikasnom pokazala metoda uvođenja otrova kroz kožu postupkom elektroforeze i ultrazvuka.

Izvrsni rezultati liječenja pčelinjim otrovom pokazali su se kod astme, koprivnjače (urtikarije), upale živaca (neuritis, lumboishialgija, išijas)) i jakih bolova u predjelu živaca (neuralgija živca trigeminusa), upale slušnog živca, osteohondroze, neuralgije križa, Behterevljeve bolesti, reumatskih bolesti, reumatoidnog artritisa,reumatskog poliartritisa, artroze (kralježnice i koljena), upale arterijskog zida (endarteritis), kod postoperativnih ožiljaka, upale jajnika, jajovoda i nekih dijelova maternice, psorijaze, multiple skleroze i imunoterapije.

Danas se sve više istražuje protutumorski učinak pčelinjeg otrova. Protutumorski učinak se prepisuje melitinu, bazičnom polipeptidu koji čini 50-70 % suhe tvari pčelinjeg otrova. Zaustavljanje njihova rasta temelji se na inhibiciji kalmodulina, proteina koji veže kalcij i ima važnu ulogu u staničnoj proliferaciji. Melitin je pokazao najsnažniju citotoksičnu aktivnost na leukemiske stance miša i ljudi u odnosu na druge strukturno slične sastavnice koje inhibiraju aktivnost kalmodulina. Opažanja doc. Oršolić i njenog tima pokazuju da protutumorski i protumetastatski učinak pčelinjeg otrova ovisi o načinu davanja pčelinjeg otrova i da jedan od mehanizama zasigurno jest izravni doticaj tumorskih stanica s sastavnicama pčelinjeg otrova koji uzrokuje promjene u strukturi i funkciji receptora na opni tumorskih stanica kao i cijeloj tumorskoj stanici, te induciraju smrt stanice apoptozom i/ili nekrozom.

Zbog pojačane uporabe pčelinjeg otrova u farmaceutskoj industriji (oko 40 izdvojenih sastavnica), danas se isti dobiva elektrostimulacijom pčela. Sakuplja se posebnim uređajem sastavljenim od staklene ili bakelitne pločice ispod koje su žice s niskim naponom od 12 do 24 V. Postavlja se na ulazu u košnicu. Pod utjecajem strujnog napona, iziritirane pčele luče otrov ubodom na pločicu s koje se otrov nakon sušenja struže.

Dosadašnja saznanja o pčelinjem otrovu daju naslutiti da se radi o izuzetno vrijednom proizvodu pčelinje košnice o kojem će zasigurno biti još puno govora.

Damir Rogulja

Literatura:Pčelarstvo (Belčić i ost), Medicinska enciklopedija, radovi doc.dr.sc Nade Oršolić, Pčelinji otrov (dr.sc.Saša Radić), Pliva zdravlje



Opširnije o povijesti liječenja pčelinjim otrovom na:

http://www.pcela.hr/forum/viewtopic.php?f=33&t=1604

 

Opširnije o uređajima za skupljanje otrova na:

http://www.biovenom.com

i

htp:// www.beevenom.com

Ažurirano Petak, 11 Rujan 2009 10:27
 
Lijek 21. stoljeca PDF Ispis E-mail
Petak, 06 Ožujak 2009 13:54

dscf0333_-smanjenoPropolis

Propolis je proizvod kojeg pčele rabe za vlastitu medicinu, higijenu košnice, oblaganje i poklapanje ćelija saća te za zatvaranje pukotina u košnici.

 

Značenje riječi

Riječ propolis prema nekim autorima potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis (grad), tj. za zaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugima od riječi propoliso, koja na grčkom ili na latinskom znači zamazivati, zaglađivati

 

  • Najraniji zapis o uporabi propolisa zabilježen je u Egipatskom papirusu 1550 godina prije Krista, gdje je propolis opisan kao "crni vosak".
  • Propolis je bio važan i cijenjen proizvod u medicini Grka i Rimljana sve do 17 stoljeća, nakon čega gubi svoj značaj u medicini.
  • Babiloncima, Egipćanima, Arapskom svijetu, Grcima, Rimljanima, kao i drugim narodima bilo je dobro poznato antibakterijsko djelovanje propolisa
  • Gotovo dva stoljeća bila je zanatska tajna kakvim su lakom svoje rukotvorine prikrivali čuveni graditelji violina Stradivarijus, Guarneri i Amati iz Kremone, dok u novije vrijeme kemičari nisu otkrili da je taj lak napravljen od propolisa

 

  • Propolis je netoksičan za većinu ljudi, dok kod nekih izaziva alergijske reakcije.
  • Propolis i med sakupljeni sa različitih područja imaju različite sastojke u kojima može biti i zagađenja.
  • Za vrućih dana pčele skupljaju rastopljeni bitumen od tla uz cestu i mješaju ga s propolisom.

 

  • Propolis po svom podrijetlu je izlučevina tkiva pupoljaka ili kore drveća i šiblja. To je mješavina smolastih sastojaka (uglavnom drveća topole, johe, jablana, breze, jasena i kestena) koji se luče tijekom proljeća i ljeta.

 

  • Tvrdi se da djeluje protubiotski, protuvirusno, protugljivično, protuupalno, protuoksidativno, anestetički, karcinostatski i imunostimulatorno i posjeduje regenerativni učinak na tkiva.
  • Danas se zna da propolis sadrži preko 200 sastavnica, 22 minerala i 7 vitamina.

 

  • Lijekovit je kod različitih kožnih bolesti (akne, ekcem, opekline, psorijaza, seboreja i druge), bolesti dišnog sustava (tonzilitisa, faringitisa, rinitisa, astme), te različitih upalnih bolesti (rodnice i grlića maternice, uha)
  • Osim što ima protubakterijski i protu virusni učinak, propolis djeluje sinergistički s nekim antibioticima i pojačava bakteriostatski učinak antibiotika i do 100 puta.

 

  • Potvrđeno je uspješno liječenje kroničnih bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom, primjerice: ateroskeloroza, reumatoidni artritis, tumor, diabetes, upalne bolesti crijeva, bolesti koronarnih žila srca i krvožilnog sustava (kapilarna lomnost, kronična venska insuficijencija, ateroskleroza, varikoza vena, multiplaskleroza, hemoragia, hemoroidi), neurodegenerativne bolesti, bolesti respiratornog trakta, očne bolesti (glaukom, retinopatija, katarakt, noćno sljepilo, oštećenje makule oka i žute pjege), imunodeficiencije i druge.
  • Posebice treba istaći važnost djelovanja na patološke promjene vezane za dijabetes.

 

 

Kako se dobiva

  • Struganjem stijenki košnice i okvira na kojima je nataložen propolis
  • Skupljanjem na silikonskim ili drugim mrežicama stavljenim u košnicu tako da se pčele potiču na "zatvaranje rupa" u košnici

 

Kako se koristi

  • U tinkturi
  • U prahu
  • U pripravcima

 

  • Razna otapala otapaju pojedine sastavnice propolisa, ali niti jedno u potpunosti. U toploj vodi odvaja se od voska i tone na dno posude, dok vosak ispliva na površinu. Topljivost u vodi je slaba (7-11%). Alkohol otapa propolis na hladnom (60-70%). Najbolja topljivost se postiže mješavinom različitih otapala: eter + alkohol, kloroform + alkohol, toluol + alkohol i dr. Topljivost ovisi o temperaturi i trajanju izdvajanja sastavnice.

Pčelarska tinktura

  • Usitnjeni propolis sipa se u plastičnu bocu s alkoholom koncentracije 75% (koncentracija alkohola veća od 75% otopit će i neke alergene koji mogu razviti alergiju na propolis kod osjetljivijih ljudi!!!)
  • Drži se na sobnoj temperaturi i dobro protresa višekratno tijekom dana u trajanju do 14 dana.
  • Pusti se da odstoji tjedan dana i pretače se u drugu bocu.
  • Višekratnim pretakanjem dobije se čista tinktura

 

Količine za tinkturu

  • Alkohol otapa oko 60% suhe tvari strugane sa stijenki i do 70% sa mrežica
  • Za 10%-tnu otopinu na 1 litru alkohola treba oko 15-20 dag propolisa sa stijenki, a oko 15 dag sa mrežica.
  • Za 20%-tnu dvostruko
  • Za 30%-tnu trostruko itd

 

Propolis prah - nativni propolis

  • Sirovi propolis stavite u zamrzivač, u zatvorenoj posudi. Nakon dva do tri dana možete ga usitnjavati električnim mlincem za kavu. Mljevenje radite u manjim količinama i to 7-8 žličica za jednu turu. Posudu s propolisom svaki put , nakon što ste odvojili količinu za mljevenje, vratite na hladno. Mlinac uključujte do tri puta u trajanju svakog uključivanja do 10 sekundi. Odmah nakon mljevenja presijte sav sadržaj kroz najfinije inoks sito na papirnati ubrus. Prosijanu količinu odmah presipajte u staklenku. Kad ste završili sa s mljevenjem - staklenku sa prahom pohranite u hladnjak i u njemu ga držite do momenta upotrebe.

 

Kako uzimati propolis u prahu

  • U posebnim lako probavljivim želatinskim ampulama
  • Umješan u med
  • Direktno žličicom u usta
  • Pripravcima

 

Pripravak kod karcinoma

  • Svaki dan napraviti svježu kašicu od povrtnica ukupne težine 10-15 dkg. U nju umiješati 3 žličice propolis praha (oko 150 mg). To uzimati u 4-5 obroka uglavnom poslije jela. Nije važno vezati uzimanje propolisa isključivo uz dnevne obroke, daleko važnije je raspodijeliti uzimanje tijekom dana na što pravilnije razmake uzimanja - tako da je organizam ravnomjerno "okupiran" propolisom kroz dan.
  • Terapija traje u tri ciklusa po tri tjedna s pauzama od tjedan dana između svakog ciklusa.

 

Sadržaj kašice

  • Za kašicu upotrijebiti svježe:
    crnu rotkvu, mrkvu, kupus, ciklu, prokulicu, kelj, brokulu... (što više različitih vrsta). Kašica se može začiniti sokom limuna i s par kapi maslinova ulja.
  • Sastojci za kašicu se odvoje (od većih komada) u približno ravnomjernim količinama, usitne se mikserom i začine propolisom, limunom i uljem. Pripremljena kašica drži se u hladnjaku, kao i preostale količine neupotrjebljenih povrtnica.

 

Količine uzimanja

  • Smatra se da bi za ljude uz faktor sigurnosti od tisuću bila doza propolisa od 1,4 mg/kg tjelesne težine dnevno (otprilike 70 mg/dan za čovjeka).
  • Za med prof. Bašić kaže da od 1 male (za djecu) do 1 velike žlice (za odrasle) 2-3 puta dnevno (preporučljiva doza) u terapeutske svrhe
  • dok dr Ločar preporuča 1 kg meda tjedno 3-4 puta dnevno - u trajanju terapije 3-4 tjedna

 

Zaključak

  • Propolis već mnogi smatraju "zlatnim" proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća.
  • Ovo se posebice odnosi na protutumorski učinak propolisa i njegovih sastavnica u "kondicioniranju" organizma izloženog povećanim rizicima od raznih oblika karcinoma
  • Kao samostalna terapija oboljelih ili kao dopuna i izuzetno pojačanje efikasnosti postojećim "skolastičkim" terapijama (zračenje, kemoterapija, hormonska terapija...).

 

 

Za predavanje u PD Zagreb - 29.studenog 2007.

Damir Rogulja

Ažurirano Ponedjeljak, 02 Studeni 2009 14:53
 
kako i zašto koristiti med PDF Ispis E-mail
Petak, 06 Ožujak 2009 13:47

dscf0309_-kropanoMed je proizvod koji medonosne pčele dobivaju preradom nektara i medljike u mednom mjehuru. Pčela pomoću enzima pretvara saharozu iz nektara ili medljike u glukozu i fruktozu, a suvišak vode uklanja višekratnim prenošenjem iz stanica saća te prozračivanjem košnice. Osim vode (16-20 %), glukoze i fruktoze (75-80 %), med sadrži i druge ugljikohidrate (saharozu, maltozu, dekstrin), flavonoide (34-61 %), te druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, proteine, više alkohole, inulin, hormone), enzime, razne derivate klorofila, mineralne tvari, i vitamine (B1, B2, B3 ili pantotenska kiselina, B5, B6 ili H, B9). Med nije jednoličan proizvod, sastav mu se mijenja s obzirom na sastav sirovina od kojih pčela proizvodi med te ovisno o godišnjem dobu.

Med se pokazao učinkovit u liječenju različitih vrsta rana, primjerice: Fournierova gangrena, opekotine, tropski čir, traumatski čir, Cancrum oris, dekubitusna oštećenja, diabetične rane, rane na zglobovima (srpasta anemija), maligne rane, vanoral cancrum, Burulijev čir i druge. Najčešći uzorci mikroba na ranama jesu: Pseudomonas aeruginosa, Esherichia coli, Staphilococus aureus, Proteus morbilis, Entherobacteriae, Klebsiella pneumonie, Streptococus fecalis, Streptofocus pyogenes. Med se pokazao izrazito učinkovit u ubijanju ovih bakterija, te bakterija i gljivica u ustima kao Streptococus mutants i Candida albicans , te Helicobacter pylori uzročnika čira želuca. Mnogi znanstvenici su proučavali protumikrobnu djelotvornost meda i njegov regenerativni učinak na tkivo. Danas se med rabi kod ginekoloških problema, PMS i jutarnjih mučnina, bolesti respiratornog sustava (kronični bronhitis, bronhialna astma, traheitis, rinitis, alergijski rinitis, faringitis, sinusitis, laringitis), te kao glavni prirodni zaslađivać visoke energetska vrijednost (100gr ~300 cal). Preporučuje se sportašima zbog energije i stimulacije srca, kod umora, iscrpljenosti, anoreksie ili gubljenja apetita, normalizira peristaltiku crijeva, uklanja opstipaciju i liječi hemoroide, u liječenju gastritisa, čira na želucu, dvanaesniku i crijevnih infekcija, smanjuje lučenje želučane kiseline, za liječenje i detoksikaciju jetre, brzo obnavljanje glikogena, kao diuretik, kod anemia, nervoza, razdražljivosti i besanica. Med djeluje protuoksidativno, protuupalno, sprječava stvaranje tromba, protumikrobno u prevencija upala mokraćnih putova, protugljivično, protukancerogeno, te sprječava rast tumorskih stanica (dojke, crijeva , grla, pluća). Vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni, aktivne tvari iz ljekovitog bilja) bolje iskorišćuju u ljudskom organizmu, jer med poboljšava njihovu resorpciju zbog toga što sadrži organske kiseline, mineralne tvari, prirodne boje, eterična ulja te aromatske tvari. Neka dosadašnja istraživanja pokazuju da med ima umjereni protutumorski učinak i izraziti protumetastatski učinak. Med zajedno s citostatikom povećava djelotvornost citostatika u smanjenju broja tumorskih čvorića odnosno metastaza.

Med sadrži sastojke prijeko potrebne za ljudski organizam: glukozu, fruktozu, organske kiseline, fermente, minerale. U medu je otkrivena i folna kiselina, koja je važna za razvoj i rast organizma, jer poboljšava sastoj krvne slike, odnosno povećava broj eritocita i postotak hemoglobina. Dakle, osim invertnog šećera, med sadrži supstancije nužne za normalan život, primjerice fermente bez kojih se potpuno iscrpljuje organizam. Kaplja meda sadrži više od sto različitih, a za organizam važnih supstancija. Po sadržaju fermenata med je među najvažnijim prehrambenim proizvodima. Dokazano je kako je sadržaj mikroelemenata i minerala u pčelinjem medu (magnezij, željezo, kalij, kalcij, mangan, cink, kobalt, bakar, natrij i dr.) gotovo jednak onome u plazmi čovječje krvi. Pčelinji med bogat je i organskim kiselinama (jabučna, vinska, limunska). Kako u medu ima i peludnih zrnaca, on sadrži nešto bjelančevina te neznatno vitamine.

Bagremov med. Preporučuje se za smirenje živčanog sustava, u stresnim situacijama te protiv nesanice. Osobito je djelotvoran za dojenčad i malu djecu.

Kestenov med. Sladak kao med! Koliko puta smo čuli ovu rečenicu, a možda i sami izgovorili. Ali, med može biti i gorak. Upravo je okus meda od pitomog kestena razlog da navedena sinonimnost nije uvijek opravdana Uostalom zašto bi slatkoća bila glavno određenje meda i zašto bi slatki medovi imali prednost? Pa, pivo je gorko, a pije se u ogromnim količinama. Pelinkovac, orahovac, amaro i mnoga druga pića također su gorka. Dakle, ima i onih potrošača meda koji vole kestenov med upravo zato što je gorak, pa kažu da je pikantnog okusa. Mnogi konzumiraju kestenov med kada se nađu u "gorkoj" zdravstvenoj situaciji. Naime poznato je da kestenov med pomaže kod bolesti probavnih organa, želuca, jetre, žući, prostate i kod slabokrvnosti.
Što daje kestenovom medu tu vrijednost u odnosu na druge medove? Kad bi pod mikroskopom pogledali kap bagremovog meda i kestenovog meda uočili bi veliku razliku u broju, oku nevidljivih, peludnih zrnca ili cvjetnog praha. Kestenov med sadrži i do sto puta više peludnih zrnca u odnosu na bagremov med, a pelud obiluje bjelančevinama, vitaminima osobito B skupine, mineralima, aminokiselinama i fermentima. Pčele imaju najbolju tehnologiju oplemenjivanja i čuvanja cvjetnog praha kako bi iz tih zrnca izvukle njihovu djelotvornost potrebnu za razvoj pčelinje zajednice. Zrnca upravo ovako ukomponirana u kestenov med rezultat su te tehnologije i tako sačuvane vrijednosti za ljudski organizam. Nije sladak, ali je itekako djelotvoran - pravi med.

Livadni med. Što je to - imate osječaj da ćete izići iz vlastite kože, završetci živaca drhture Vam poput šibe na vjetru, i na kraju se To pretvara u glavobolju ili posvemašnju malaksalost? Ha, ili ste gadno zaljubljeni ili Vas je stresel stres. Lako za ljubav, ali plivati kroz stresne situacije svjesno potiskujući ovakva upozorenja svoga tijela priskrbljujete si kamate koje jednog dana sigurno dolaze na naplatu. No, kako se osloboditi ovih rizika - vrlo jednostavno - za prvi zemite bronhi, a u drugom slučaju prestanite se baviti poslom. Kako smo ili strašno zaljubljivi ili nepopravljivi vorkoholičari potražimo neko jednostavnije rješenje - recimo med. Odlično, pa, koji med predlažete? Skidam naočare, ozbiljno Vas gledam u oči i polako izgovaram - zemite si MED! Ne šalim se, svaki prirodan med koji nije nepotrebno zagrijavan ili slično "masiran" božji je i neponovljiv dar. U ovom Vašem slučaju dao bih prednost livadskom medu koji je poliforni med širokog spektra djelovanja, a posebno se preporuča starijim i malaksalim osobama. A, od svih livadskih medova, ako imate sreču pa nabasate na pčelara koji pčelari po Baniji i Kordunu, sa sve četiri bih Vam preporučio med od Lipice ili Bjeloglavice, kak bi stari latini rekli Dorycnium hirsutum. Ovaj višegodišnji korov kak bi rekli u okolici Generalskog Stola - "divlja djetelina" zna ponekad toliko zamediti da pčele ignoriraju svo ostalo medonosno bilje i napune košnice do vrha. No, da bi se to desilo hidrološki uvjeti moraju biti izuzetno povoljni, pa se čista lipica zna brati svakih 4-5 pa i više godina.

Lipov med. Potiče znojenje pa je djelotvoran protiv prehlade.

Vrijeskov med. Pomaže kod upale bubrega i mokraćnih putova.

Kaduljin med. Uspješan je u terapiji dišnih putova.

Šumski med (meljikovac, medun). Pčele ga proizvode od medne rose (bjelogorice i crnogorice). Bogat je mineralima, pa se preporučuje slabokrvnim osobama.

Planikin med. Ovo dijete je slatko kao med. Ovaj kolač je sladak kao med. Sladak kao med - usporedba je koja označava da je netko ili nešto toliko slatko da slađe od toga ne može ni biti. No, kada biste rekli ... gorak kao med - svi bi pomislili da ste polupali lončiće ili da ste pomaknuti u fazi. Ali nemaju pravo! Planikin med, potpuno prirodan, bez ikakvih dodataka, gorak je da gorči ne može biti. Iako je zaveden u registar hrvatskih sortnih medova, ovaj neponovljiv okus manjina hrvatskih pčelara zna prepoznati, a potrošačima je potpuna nepoznanica. Naime, pčelari taj med niti ne stavljaju u prodaju. A kako pčele na njemu slabo zimuju, kad i planika zamedi, med u košnici nije dobro došao. Česta je pojava da ovaj mnektar pčele ne stignu niti preraditi, pa se do prolječa zna i pokvariti.
Planika (Arbutus unedo) je zimzeleni grm koji ponekad može narasti do 10 m visine, a može se naći u makiji obale i otoka. Posebno lijepe i razvijene skupine čini na Pelješcu. Kako cvate izuzetno kasno, od sredine listopada do konca prosinca, vrlo rijetko se desi da pčele uspiju pokupiti i preraditi planikin nektar. Zelenkastobijeli cvjetovi tvore bogate grozdaste cvatove, a plodovi vrlo sporo sazrijevaju tako da se na istoj grani mogu istovremeno vidjeti cvijet, zeleni i zreli plodovi. Plodovi su veličine oraha od zelene, žute do naračastocrvene boje, na površini su posuti gusto smještenim bradavicama i brašnastog su okusa. Planika daje najkasniju pčelinju pašu u našoj zemlji. Med je žut i gorkog okusa. Sortni planikin med (čisti) dobiva se uglavnom na Pelješcu i Mljetu i to vrlo rijetko, u prosjeku svakih 5-6 godina. Planiku možete vidjeti i na Lošinju, po otocima oko Zadra, na Braču, Šolti, Hvaru, Korčuli, Lokrumu, Šipanu, u okolici Šibenika, često u zajednici sa česminom i lovorom.

Med u saću. Odlikuje se izvanrednim okusom i aromom koje daju eterična ulja, peludna zrnca, tragovi propolisa i vosak. Žvakati saće osobito se preporučuje protiv upale grla, sinusa i zubnog mesa, te alergija.

Med je najbolje uzimati s tekućinom, koja ne smije biti toplija od 45 C. Osobito su pogodni čajevi i čajne smjese. Med poboljšava apsorbiranje lijekova te povećava njihovu djelotvornost, a ujedno čisti organizam od štetnih ostataka. Svakodnevnom konzumacijom meda u organizam se unose, između ostalog, organske kiseline, fermenti, minerali i vitamini.

Boja meda ovisi o vrsti biljke s koje pčele skupljaju nektar, o tlu te manipulaciji medom. Iz tih razloga različita je od lokacije do lokacije. Uz utjecaj ostalih biljaka koje cvatu u vrijeme glavne paše, boja i okus variraju od godine do godine čak i na istoj lokaciji. Monoflornost meda određuje se prema broju peludnih zrnaca iste vrste.

Ažurirano Petak, 04 Rujan 2009 21:31